Rambo dolazi u Dalmaciju

Rambo dolazi u Dalmaciju, Zadar, ali i Boogalo u Zagrebu vrlo skoro. Oni koji su vas lani već vidjeli, što mogu očekivati na još jednom vašem koncertu, a na istoj, nazovimo, turneji?

MOJ KONCERT JE KAO PORCIJA SLANIH SRDELA.  Ne valja jes' puno, ne valja ni svaki dan, ali svako malo čo’ek se zaželi tog ukusa koji je u biti stalno isti, ali ipak svaki put malo različit. Jer ukus i ljepota su ipak u mozgu onoga koji uživa, a ne u samoj srdeli.
Dakle, moja publika zna tačno na šta dolazi. Na porciju usoljenog humora i funky groova, na relaksiranu i zajebantsku atmosferu, ipak uz neophodnu dozu oporog vonja sardeline usmrdjene iznutrice, to jest kritike društvenih prilika  podneblja .

Zadnji sam vas put gledao 2008 na UFO festivalu u Osijeku. Imali ste jednu zanimljivu maratonsku pjesmu o djetetu koji želi od staraca dobiti kompjuter. Kroz cijelu pjesmu osjetio se stav ismijavanja interneta, kompjutera i napretka. Koji su tvoji osobni razlozi za to?

Djeca previše vremena sjede za kompjuterom, premalo se kreću, krive kičmu, postaju debeli i depresivni, sve im je postalo virtuelno, dok pravi život, pravih mirisa, ukusa i taktilnih senzacija prolazi neprimjećeno pored njih.

S druge strane, vaše web stranice su uredno ažurirane. Kosi li se sve to pomalo s vašim koncertnim ismijavanjima tehnike?

Naravno da ne. Dinamitom se prave tuneli za puteve, ali jednako se njime i ubijaju nedužni. Ja sam za tehnologiju, ali protiv njene zloupotrebe. Prodavati djeci igrice pune nasilja, samo zbog profita je zloupotreba tehnologije. Poslati tetki meil umjesto da tovarimo poštara kao magarca kartolinama, svakako nije za kritiku. 

Gotovo svaki novi album ste izdali za nekog drugog izdavača. Jel razlog što nisu bili spremni pratiti vaše apetite ili je posrijedi neka jednostavna stvar, štoviše banalna?

Nije samo važan dobar apetit, važna je i uredna stolica. A da bi čovjek imo urednu stolicu, mora se bit umjeren u apetitu.
Izdavaštvo je i onako zahvaljujući internetu otišlo k vragu, moja radoznalost da pronadjem izdavača koji je u toku tehnološkog razvoja  rezultira činjenicom da ih mijenjam kao mačka muževe.

U jednom intervjuu ste naveli da nikada niste aplicirali ministarstvima za neka finaciranja vašeg kulturnog stvaralaštva. Zašto i kako gledate na one koji to redovito rade?

Zapravo je u pitanju bila moja skromnost, mislio sam da ono sto radim nema nikakav društveni značaj, pa sam sebe prepustio pukom trzištu. Valjda ću se vremenom opametiti.

Danas je i u Hvatskoj sasvim bezbolno i jako brzo laserom moguće otkloniti bilo koju dioptriju. Ti kao glazbenik, sigurno si to možeš priuštiti. No jesu li ti naočale u vremenu postale sastavni dio imagea, pa ti se više dioptrija uopće ne skida, mada zahvat traje 10 sekundi?

Traje 10 sekundi, ali čekam da prodje 10 godina od prvog laserskog zahvata, da vidim jel se dipotrija pacijentima vraća, i ima li kakvih oštećenja zbog toga.  Ako je sve ok, naravno da ću se osloboditi ove idiotske instalacije na glavi, samo budala može misliti da to muškarcu lijepo stoji.

Imenjak Amadeus proslavio je 250 godišnjicu, a drugi imenjak Rambo, najavio je novi nastavak iduće godine. Kada biste iali priliku raditi soundtrack za Ramba, na što bi on ličio?

Na podivljalog Mozarta, ako bi mi uspjelo.

Sve više se u svojim glazbenim izričajima okrećete k jazz glazbi. Oće li to približavnje doći do konačnog stapanja ili je to tek trenutačna faza i razdoblje života?

Pojma nemam. Svaki čovjek se razvija onoliko koliko mu dozvoli talenat.
Zato sam se ja i razvio u zajebanta, a ne u ozbiljnog muzičara, jer toliko talenat odobrava.

Kod mladih nekako riječ jazz izaziva povraćanje, ali na vašim koncetima ne da ga podnose, nego uživaju na koncertima. Kako objašnjavaš taj fenomen. Jel prema tome prihvaćanje jazza samo stvar zapakiranja ili je ipak riječ o kvaliteti glazbenog izvođača?

Omladina trpi junački moje muzičke pokušaje, zbog porcije onih slanih sardela o kojima sam pričao.

Piratsko internet skidanje glazbe danas je jednostavno nezaobilazno. Najbolje prolaze oni koji odgoje svoje fanove na neki način da kupe novi album. Kakvi su tvoji fanovi, jel više skidaju ili stvarno odu u trgovinu i kupe CD?

Ja sam postavio sve svoje albume da se skidaju besplatno sa mog sajta, evo uvjerite se.

www.ramboamadeus.com

Zbog toga ponekad dodje do zagušenja servera, ali kasno po noći ide lakše. Uopšte ne očekujem od svoje publike da kupuje bilo šta. Očekujem od svoje publike da razmišlja svojom glavom i jako mi je važno da mi vjeruje. Prosto, svoj uspjeh mjerim količinom povjerenja koju dobijam od publike.
Srećom, moja karijera savjetnika, konsultanta u marketingu prilično pokriva kućni budžet, pa nisam prinudjen da gledam na ovu moju javnu aktivnost samo kroz novac. Meni je svaki nastup pred publikom prije svega psihoterapija, uz vjeru da mi je ovaj posao misionarski, čudnim spletom okolnosti odavno odredjen i nepromjenljiv, sudbinski.

Često na koncertima nove pjesme sviraš mnogo prije izlaska albuma. Jel to isto na neki način odgajanje zadovoljnog posjetitelja da te pjesme kupi kad album izađe ili potreba da se vidi kakva je reakcija na njih i oće li pjesme uopće ići na album?

Ni jedno ni drugo. Čim smislim pjesmu, moram da je izvodim, ne podnosim to kalkulisanje i čekanje da se prvo snimi spot ili da se vrti na radiju, ta ukiseljena estradna procedura koja vas tjera da pjesmu stavljate u salamuru....dosadna mi je i nemam strpljenja da radim na taj način.

Ekološki si, barem prema stavovima, pjesmama i porukama sa web steanice jako angažiran. Kao ljubitelj jedrenja i mora kako gledaš na velike i potencijalno opasne projekte, kao projekt 'Družbe Adria', ako si upućen u problematiku?

Pojma nemam šta je projekat Družbe ADRIJA, ali sam veliki protivnik betoniranja, gradnje velikih hotelčina, privatizovanja obale.
Eto kako je Španija uništila turizam megalomanskom gradnjom, sad sav taj beton, apartmani, diskoteke i barovi zvrje prazni. Ne bi bilo dobro da se to dogodi i ovom, najljepšem djelu svijeta. U Boki je samo svjetska ekonomska kriza uspjela da zaustavi nekontrolisanju gradnju, inače bi bili vjerovatno već kompletno betonirani.
Jer bogataše boli ona rabota za prirodu, ekologiju, njihovi mozgovi imaju karakter insekata, samo gledaju svoj kratkoročni profit. Ne zanima ih sudbina praunuka. To su skorojevići koji misle da sve sa njima počinje i završava se, svoje se prošlosti stide, pa budućnost ni ne razmatraju, plašim se da će morati silom neko da ih zaustavlja, jer sami neće stati.
Naročito mi na nerve idu motorne jahtetine i gliseri koji kopaju more, ruše valovima obalu, zagadjuju kaljužinom, prosto ne razumijem kratkovidost vlasti  kako ne naplaćuju vezove i dozvole za plovidbu po konjskoj snazi i brutoregistarskoj toni, a ne po dužnom metru broda.
Tako jednako plaća vez ili dozvolu za plovidbu neki Leut ili ribarska gaeta kao gliser sa motorom od 500 konja, elegantna jedrilica sa motorom od 100 konja plaća isto kao monstruozne mašine iste duzine, sa motorima od 4 -  5 000 iljada konja.
Dolaze nam tu sa prekookeanskim jahtama, pa se motaju oko škojeva koji su manji od njihovih brodova, meni to ne liči na turizam nego na okupaciju.
Pitam se ima li u stvari iko više snage da stane na kraj samovolji i razmetljivosti tih bogatuna.
Tužno je da Boka i Dlamacija, biseri svjetske prirodne i istorijske baštine postaju poligon za iživljavanje kapitalista i njihovih razmaženih konkubina.
Još da neko ima korist od njih? Da nije možda neka baba izdala sobu ili pordala kilo smokava nekom od njih. Ne bojte se, ti nose sve sa sobom, plaše se da ih ne otrujemo. I ja bi se vala plašio na njihovom mjestu.
Kao što vidite ova tema me jako boli, jer jadran smatram i svojom kolijevkom i kućom i baštinom, i grobom, tako da i moj testament ima samo 3 – 4 rečenice.

„Djeco i unuci, samo se hoštapleri oslanjaju na naslijedstvo, ako vas je ćaća dobro vaspito živjećete od svoga rada i svoje pameti, a ovo sirotinje što vam ostavljam ćete bratski podijeliti bez Advokata, ako ste budale, nek vam advokati uzmu sve.

Kad umrem, nemojte se zajebavat, slučajno da me u zemlju bacate, ko krtolu. Nego pepeo u more, i to 12 milja od obale, da me ne svojataju raznorazni lokalni političarčići i falsifikatori istorije. Ako neko baš navali da da mi oda počast, može, ali barkom, i to na jedra ili vesla, jer vi znate koliko je vaš ćaća preziro moćne motore s unutarnjim sagorijevanjem, i njihove vlasnike.

U četvrtak, 01.10. nastupaš u Zadru, zatim u Murteru... U Zadru si, recimo, zadnjih godina rado viđen gost, pa čak i poprilično čest u odnosu na glazbenike tvoga statusa. Što te tu vuče i opiši malo svoju ljubav prema jedrenju. Lani si, koliko se sjećam, došao samo jedriti, bez ikakvog koncerta...

Kakav je to put doći iz Boke u Dalmaciju? Prije 100 godina je Vapor jednom dnevno burdižavo na liniji Bar, Petrovac, Kotor, Zelenika, Molunat, Cavtat, Dubrovnik. Tamo se vato drugi Vapor za Mljet, Korčulu, Supetar i Split, od Splita do Zadra opet je lako bilo doć.
Putovali su ljudi, radni narod, žene, djeca, babetine, brod je vazda bio pun ko oko.
Sad je ambijent  malo upleten u tu mrežu nametnutih društvenih okolnosti, ali suštinski je sve na svom mjestu. Ribari idu na ribanje, težaci prave maslinovo ulje i suše pršute, samo nam političari i tajkuni pričaju svoje bajke u kojima se hepiend odnosi samo na njih, pa sve djeluje čudno.
Vama je čudno što sam često po Dalmaciji, to vam je kao da se ja sad čudim kako to da se u Split igraju briškule i trešete, ili da se suše smokve ili sole sardele na Murteru, a ne samo u Boki.

Turbofolk, ta čuvena riječ koja te prati kroz karijeru, kojoj si (ako postoji još netko tko to ne zna) upravo ti nadjenuo ime, u Zadru, za razliku od čitave Hrvatske, nikada nije uzela u glazbenom smislu previše maha. Kako ti gledaš na to?

Varate se. Turbo folk ima razne oblike i agregatna stanja, ušao je u sve pore društva, poprima nevjerovatne oblike. Ima ga svuda, u čitavom svijetu, bez izuzetka, jer Turbo folk nije samo elektro- etno- muzika sa istoka, Turbo folk je sve ono što je ispod granice dobrog ukusa, nemojte mene tjerati da vam ja nabrajam Vaš domaći, lokalni turbo folk, ne bi bilo pristojno s moje strane.
Seljaka ima svuda, u svakom gradu i svakoj državi, oni su dominantni, samo je pitanje da li im se dozvoli da oni kreiraju kulturnu politiku ili ne.

Često se znaš osvrnuti na probleme djece iz mješanih brakova na području bivše Jugoslavije, napominjuć da si i sam jedan od takvih. Traje li po tebi još uvijek problem prepoznavanja njihovih identiteta i što danas poručuješ na svojim koncertima na tu temu?


Pa, nacionalističku euforiju sistematski šire tajkuni, bogataši, ljudi koji hoće da skrenu temu sa glavnog pitanja. Kako su oni došli do para?
E, da se to pitanje ne bi potezalo, da bi se pljačkanje narodne imovine izvršilo do kraja i bespovratno, radnička klasa nema pravo da misli ni o čemo drugom nego da se prebrojava ko se kako krsti i kome je i odakle djeda i baba.
Kapital i nacionalizam su dvije sestre usidjelice, u svom suludom kolu igraju i hvataju naivnog mladoženju, radničku klasu, vrteći mu mozak i prazneći džepove. 

Gotovo većina tvojih zadnjih intervjua završila je pitanjem što je s tvojim službenim frizerom, pa ću se eto i ja drznuti? 

Ja sam svoj službeni frizer. Niko me ne šiša i ja ne šišam nikoga.