Scena Danas - bez cenzure- U kolikoj meri emisije poput Eko-pojmovnika mogu da probude svest građana? Da li veliki uticaj uticaj medija može u ovom slučaju da se iskoristi na pozitivan način?

TV još uvijek ima presudan uticaj na javno mnijenje. Šteta što se ne koristi pametnije.
Eko pojmovnik je učinio puno. Ngo koje se bave ekologijom, zaštitom prirode, skupljanjem otpada, rastu kao pečurke poslije kiše.


- Koliko će vremena biti potrebno da se balkanskim narodima podigne ekološka svest?

Narod ima vrlo brzu pamet, kada je nešto korisno u pitanju. Zato je važno da se razumije da je najbolje za životnu sredinu biti energetski efikasan.
Da štednjom struje, gasa, nafte, uglja čuvamo planetu a ujedno štedimo pare.
Da kad poklopimo šerpu štedimo za 30 posto struju, ali i da time automatski zagađujemo manje 30 posto.
Evo pogledajte kako su svi počeli da stavljaju izolaciju od stiropora na fasade.
U Srbiji dvije trećine vozila na benzin ima ugrađen plin. Dakle, ljudi brzo usvajaju sve promjene koje im se isplate.


- Da li treba dozvoliti da se na ovim prostorima ponovo grade nuklearne elektrane, koje najmanje zagađuju okolinu ali su opasne?

Nikako. Nuklerane elektrane su užasno zastarjela tehnologija. Pregazilo ih je vrijeme, rok trajanja im prolazi, ostaju užasni problemi za njima.
Takođe, nema dovoljno uraniuma za sve elektrane. Uranijuma, gledano kroz količinu izraženu u proizvedenim kilovatima, ima manje u rudnim rezervama nego nafte. Dakle, sada nuklearni biznis gleda pošto poto da uzme jos neki bilion od naivaca iz nerazvijenog svijeta prije nego potpuno zatvore radnju.
Danska je jos 1972. odlučila da umjesto preskupih i preopasnih nuklearki ulažu u energetsku efikasnost. Imaju najveći rast bruto proizvoda a potrošnju energije na nivou 1972.
Dakle mora da se zna jednom sa svagda, mi imamo dovoljno energetskih kapaciteta. Ali, trošimo 5 puta više nego što je neophodno.
Da ne govorim o 700 lokacija na kojima mogu da se naprave mini hidrolektrane, najblagotovrniji i načistiji nacin da se dobija struja.


- Da li ćete za Novu godinu kititi prirodno stablo jele ili veštačko?

Imam živu i zdravu jelku na terasi, koja raste u velikoj saksiji.
Samo ćemo je okititi, nećemo je unositi u kuću da ne uvene od toplote, obući ćemo jakne da odemo po poklone. Imamo je već nekoliko godina, ljeti pravi divnu hladovinu, djeca je zalivaju i raduju se kad u proljeće primjete nove šišarkice. 
Ekologija je prijatna jer je prakticna, čista i tiha. Čini korist i nama i okolini.


- Šta možete da poručite onima koji smatraju da Nova godina nije prava ako se ne okiti prirodna jelka, ne preteruje u jelu i piću i puca iz vatrenog oružja zarad veselja?

Za jelku sam vam dao recept.
Pretjerivanje u jelu i piću, jednako kao i pucanje su aktivnosti koje čovjek radi iz straha. Narod se za ovih 20 godina nakupio strašno mnogo straha, pa teško podnosi tišinu i mir. U miru i tišini počnu neki unutarnji glasovi ružnih sjećanja da kvare raspoloženje, potrebne su senzacije spolja da bi se krikovi proživjelih trauma nadglasali.
Uostalom, nisam još čuo da je neko objasnio ljudima da je buka nepristojna. Prije bih povjerovao da ih gradske vlasti decenijama uvjeravaju u to kako su vatrometi, i tutnjava loše muzike sa gargantuovskih ozvučenja nešto što je kul i što treba imitirati.
Demokratija je na žalost diktatura glupih, jer su oni uvijek u većini.
Zato je svijet i nemoćan da izadje na kraj sa morbidnim delanjem međunarodnih korporacija, kojima je samo profit u interesu. U Korporacijama nema demokratije, svaka bi propala za 24 sata.


- Na albumu Titanik imate numeru u kojoj kažete "otišao je svak' ko valja, ostala je samo raja i fukara". Šta je Vas zadržalo da ne odete odavde?

Ja sam od onih koje je nesreća hipnotisala, kao muvu opojni vonj konjskog izmeta.

- Rekli ste u jednoj izjavi da biste za milion evra ušli u rijaliti šou programe Farma i Veliki brat. Da li ta izjava potvr|uje da svako ima cenu samo je pitanje kolika je?

Ovdje se govori o cijeni za danonoćno dežuranje u stupidnoj emisiji, to ne znači da bih za milion prihvatio bilo šta.
Neke stvari radim za mnogo manje pare. Radim muziku, sviram koncerte, savjetujem klijente za mnogo manje pare uz veliko zadovoljstvo.  
Ali, mnoge stvari ne bih uradio ni za sve pare ovog svijeta.
Svijet nema problem sa ljudima čija je cijena visoka.


- Priznali ste da ste tokom 90-ih sarađivali sa ljudima iz turbo-folk sveta kako biste na brzinu zaradili novac. Zašto ste na kraju ipak odustali od te ideje?

Sa prvim novcem koji sam od njih zaradio, uspio sam da se zamjerim polovini podzemlja zbog dugog jezika. Podzemlje je prosto obožavalo turbofolk pjevačice, mislim da su im se moralni diskursi preklapali, otud tolika ljubav. Nije mi tu bilo mjesto.

- Da li ste ikada određiivali svojoj deci koju muziku treba da slušaju?

Naravno. Pa neće valjda ulica da mi diktira kriterijume koji vladaju u našoj kući, ili polupismeni tv magnati koji preko svojih kablova i satelita šire svoju intimnu estetiku kao što se širi smrad urina iz wc-a kroz vagone kompozicija trećeg razreda koje se vuku preko Balkana.

- Da li ćete se vakcinisati protiv svinjskog gripa i da li vas plaše eventualne nuspojave koje se pominju u javnosti?

Stvarno ne znam. Sa jedne strane je jasna agresija farmaceutske industrije, sa druge strane vakcina je civilizacijska tekovina, bez svih vakcina koje dobijemo od rođenja, stvarno ne znam da li bi toliki procenat ljudi doživio starost. Poslušaću savjet pametnijih od sebe.


- Utisak je da je album Hipishizik Metafizik skromno promovisan. Da li planirate u skorije vreme da napravite koncert u nekom velikom prostoru u Beogradu?

Da, skromno je promovisan u starim medijima. Ali u novim, na internet stranicama kao što su YouTube i www.ramboamadeus.com promocija je temeljna.
Ipak, najveći prostor koji bih smio da zakažem je Dom sindikata. Prosto, ako bih vidio da zadovoljavam kriterijume vece gomile, zapitao bih se gdje griješim.
Nikada nisam volio da budem po ukusu većine.


- Šta biste poželeli čitaocima Danasa u 2010. godini?

 Da idu u prirodu. Što više. Da rade na "walking distance" od posla. Izdati svoj stan, iznajmiti tuđ, bez doplate, uštedeti 2 sata života dnevno. To je 3 dana na mjesečnom nivou, mjesec dana godišnje. 5 godina za jedan ljudski vijek, pa vidite da li vrijedi truda.