Turbofolk je mainstream u svemu!NTERVJU: Rambo Amadeus 

Turbofolk je mainstream u svemu! 

Rambo Amadeus ili Svjetski Mega Car, iako fanovi željno očekuju njegov album, kaže da nije realno da će biti snimljen ove godine i nema pojma kako će da zvuči. U intervjuu za BLIN magazin ističe da je Internet donio ubrzani razvoj planete, da R’n’R nema nikakvog uticaja na politiku, zašto je važno imati jači refleks preživljavanja, a manje vaspitanja… Odgovara na pitanje da li je religiozan, priča o ekologiji i dijeli savjete za mlade koji traže posao. Kaže da je lažna skromnost bezveze i da ga samo jezička barijera spriječava da postane velika zvijezda u cijeloj Evropi. 

Razgovarao: Siniša VUJANOVIĆ

Da li je realno očekivati Vaš novi album ove godine i imate li već sada ideju kako bi trebalo da zvuči?

Nije realno i nemam pojma kako će da zvuči!
Stvari se mijenjaju iz sata u sat, uticaji su fantastični, pitanje je kako će to uticati mna moje buduće ideje.

Od prvog albuma prošle su 22 godine. Riječ je o velikom opusu. Da li Vam je ponekad žao što se niste rodili, recimo, u Londonu?

Ko zna šta bih bio da sam rođen u Londonu. Možda bih prodavao cipele, ili bio bobi.  Vjerovatno mi mozak ne bi radio na ovakav način. Mislim da kod ljudi, koji su odrasli u SFR Jugoslaviji i doživjeli raspad velike moćne države, preturili Ratnu propagandu i tranziciju preko glave,  mozak radi na jedinstven način.

Piratsko, internet skidanje muzike danas je nezaobilazno. Da li to na neki način obezvrijeđuje sve što rade dobri muzičari i uništava dobru muziku?

Ne. Profesionalni muzičari  i kvalitetna muzika postoje hiljadama godiina, a prodaja nosača zvuka dogadjala se samo u dvadesetom vijeku. Dobra muzika će uvijek biti dobra., bez obzira što se okolnosti  mijenjaju rapidno.
  Internet je donio ubrzani razvoj planete. Sama činjenica da sada nijedno naučno djelo ili otkriće ne može da stoji u nekom zapećku 100 godina da bi bilo otkriveno nego se iste sekunde sve širi Internetom govori o ogromnom razvoju čovjekovog opusa znanja i sposobnosti. Prosto, umjetnost je decentralizovana. Dogodilo se nešto što su govorili Karl Marx i Andy Warhol – da ćemo svi biti umjetnici. Samo po dužini trajanja vidiš koliko si bolji od drugih umjetnika. Danas je teško nekog spriječiti da bude zvijezda pet minuta. Istovremeno, svjedoci smo da jedni drugima šaljemo linkove sa videima na youtube-u gdje neki potpuni amater nešto radi što nam je interesantno i ima više posjeta nego neka hiperprofesionalna stvar. Međutim, njegova slava ne traje duže od  24 sata.
  To je umjetnost za jedokratnu upotrebu. Sa druge strane  profesionaci će  trajati.

Kako ste se odlučili da prihvatite ulogu viteza u filmu „Mit o Sizifu” Filipa Gajića. Kako se vama dopalo to iskustvo? Pisali ste i muziku za taj film…

U ovom moru komercijalnih proizvoda Filipova ponuda je djelovala osvežavajuće.

Pokušao sam za njegov film da pišem muziku, ali imao sam veoma kratko vrijeme za to. U kompjuteru sam imao opus Henryja Mancinija, onda sam stavio jedno Mancinija uz Gajićev tizer i tada je bilo jasno koliko je Mancini neponovljiv, tesko je uraditi bilo sta sto može da mu parira... Pokušaću još nešto malo da dodam, prosto da bih opravdao činjenicu da mi ime stoji na špici. Gluma – na izgled veoma udoban posao! Dođeš tamo, tetoše te, šminkaju…
 Medjutim, glumac daje svoje meso, krv, emociju, predje je na ekran. To je bolan proces.

Kako biste objasnili uticaj Rock & Rolla na današnja zbivanja i obrnutno, zbivanja na političkoj sceni na R’n’R?

Politička scena nema nikakve veze sa R’n’R. Politička scena je turbo folk. Onoliko koliko turbo folk utiče na političku scenu, toliko i ona utiče na turbo folk. R’nR je tu na margini potpuno i nema nikakvog uticaja. Spomenuću naslov jedne drame Paula Zindela – “Uticaj gama zraka na sablasne nevene”, toliko i R’n’R utiče na politku.

Da li još mislite da vršite primitivizaciju medija?

Ne, ja sam na samom početku, na talasu primitivizacije medija, postajao popularan, koristeći tadašnju tendenciju medija da uličnu estetiku postavi na televiziju. Taj talas je bio kao cunami i u međuvremenu nas je  sve razbacao. Bili smo na istim početnim pozicijama svi, a sad nas je taj talas slomio o jednu stijenu. Talas se povukao, međutim došao je drugi, mnogo mirniji, ali veći i perfidniji. To je talas privatizacije medija koji je doveo do dodatne nuklearne primitivizacije medija koja nije imala nikakav cilj već je posljedica činjenice da su se ti novi vlasnici medija, koji nemaju škole, iz nekog drugog biznisa prebacili u medije zapravo davali medijsku sliku koja je po njihovom ličnom poluukusu. Dozvoljeno im je da taj svoj polupismeni, provinicijalni diskurs nametnu kao nešto što je dominantno, što treba da bude mainstream. Zapravo, turbofolk je postao mainstream u svemu. Pogledajte čitavu svjetsku političku scenu, sve je turbofolk.


Zašto se dešava da lukavi i glupi pobijede one malo pametnije?

To je liberalni kaptializam, to je džungla. Nama se nije dopadao socijalizam, mislili smo da će kapitalizam biti bolji. Međutim, kapitalizam sada nama pokazuje svoje zube. Kapitalizam je nešto što kod ljudi razvija neke niske reflekse koje nismo mogli da vidimo u socijalizmu. Prosto, što si primitivniji, što imaš taj refleks preživljavanja jači, a manje vaspitanja, to bolje plivaš u novom društvu.

Da li je privilegija imati neki uticaj na medije i manipulisati?

Manipulisanje je u našem jeziku pogrešno prevedeno. Manipulisanje znači rukovanje, a ovdje se to prevodi praktično kao zloupotreba. Mi smo mnogo stvari pogrešno preveli. Kod nas je, recimo, za potrebe Prvog svjetskog rata poslovica “Sreća prati vrijedne i valjane” prevedena u “Sreća prati hrabre” pa smo onda imali najveći procenat žrtava u odnosu na broj stanovništva u Prvom svjetskom ratu.
 Ja bih stvarno volio da utičem na ljude oko sebe. Ne znam koliko mi to uspijeva.

Sami ste rekli više puta, a i stih pjesme glasi “Budala ne zna da tamo gdje ide žetoni vrijednosti nemaju”. Znači li to da ste religiozni?

To su veoma ozbiljna pitanja, glupo mi je da o tome pričem. Danas ni modernu fiziku uopšte ne možete da proučavate i da shvatite pojam vremena i prostora, pojam dilatacije vremena, pojam kontrakcije prostora… jer prostor se kontrahuje (grči se i širi), to je za naš mozak nepojmljivo, a da ne vjerujete u neki viši stepen reda. Dok taj viši stepen reda sa nebesa sidje do našeg prosječnog radnog čovjeka, on prođe kroz ljudsku saturaciju.

Ekološki ste, barem prema stavovima, pjesmama i porukama s web stranice, jako angažovani. Mislite li da je ekološka svest ovdje na višem nivou nego u prethodnom periodu?

Ekologija je postala hit, evo, čujem na radiju, sada se i Bin Laden zalaže za ekologiju.
Ipak, prijatno sam iznenadjen podatkom koliko narodu mozak dobro radi, koliko je narod inteligentniji, spremniji i brži za promjenu nego državni aparati.
Oni su spori i usporavaju volju za promjenom. Podatak da u Srbiji dvije trećine automobila na benzinski motor imaju ugrađen plin je fascinantan. Ekologija, ako je pravilno prmjenjuješ, štedi nam puno para. Ona prije svega, kroz energetsku efikasnost, ide ka tome da što više znaš, manji su ti mjesečni rashodi za kompletnu energiju koju plaćaš. A što manje energije trošiš, manje zagađuješ.
Tako da je zapravo energetska efikasnost pravi način da se odgovori na izazove koji se postavljaju pred nas.

Zbog čega je političkim elitama u interesu da zadrže ovakvo stanje kada je riječ o potrošnji energetskih resursa?

 Kada upotrebljavaš sunce kao energiju, ne može niko da se postavi između tebe i sunca i uzme ti procenat. Kada trguješ naftom ili strujom, čitav niz insitucija to čini. Zato je čovjekovo nabrže ekonomsko osamostaljenje da svede svoje mjesečne račune na što manji iznos. To se isplati i državi jer  ne mora da ulaže dodatne kapacitete na primer u  elektro mrežu.
 Ako budemo trošili pet puta manje struje, država neće morati da je subvencionira.
 
Predviđanja za budućnost – posebno za mlade…

 Budućnost je potpuno logična posljedica sadašnjosti! Omladinu zanima na koji način može da se zaposli. Ono što sigurno znam je da ne treba da se zaposle u marketinškoj agenciji. Marketing, ovakav kakvog ga znamo, će se prvi pokazati suvišnim.
Internet je donio direktni marketing – direktnu vezu između proizvođača i kupca i izbacio je čitav niz zaposlenja koja su ranije među njima stajala.
 Prvo pravilo – pogledajte koliko vaše preduzeće ima zaposlenih. Što ima manje zaposlenih, veća je šansa da radi dobro.
  Moje preduzeće ima nas šest. Niko nije zaposlen stalno, svi su na honoraru – svi zavise od učinka. To je preduzeće koje traje 22 godine.
  U poslovanju je važna  skromnost, brzina promjene, prisutnost van državnih granica, dobri odnosi u kolektivu, dozvoljavanje kolektivu da donosi određene ideje jer svaki mozak je dragocjen. Svaki direktor mora da čuje šta zaposleni misle da treba da se radi.
I naravno energetska efikasnost.

Mislite li da ste najbolji u svom poslu?

 MIslim da sam sasvim dobar. Da me samo jezička barijera dijeli od jake evropske karijere.