Intervju nedeljeGrađanski list, Novi Sad
Intervju: Igor Mihaljević

1. Pred poslednji koncert u Novom Sadu, napisali ste (na Facebook-u, čini mi se, prim.aut) da svi koji očekuju da ćete se blesaviti mogu slobodno ostati kod kuće. Da li je i zašto odzvonilo takvom stilu?

Svakako da taj stil unutar gomile stilova koji me privlače prestaje da bude  dominantan. Vremenom, kako mi se razvija ukus, tako moram i da mijenjam stil da bih se dopao samom sebi.

Malo strogosti prema sebi uvijek daje plemenite rezultate.

2. Stalno menjate pristup muzici, da li je upravo ta potraga za izrazom Vaš - izraz?

Nisam nikada imitirao samog sebe. Imitirati u starosti sebe iz mladosti uvijek je groteskno, slušao sam neke svoje stare koncerte, meni se to iz ove perspektive ništa ne svidja, niti bih htio tako da zvuči moj sastav i ja tako da se ponašam.

3. Da li Vam se dešavalo da Vas publika pogrešno shvati?

Naravno, to daje dodatno uzbuđenje i šarm čitavoj toj interakciji Izvodjač - Publika.

4. Kako na Vas, kao čoveka rođenog na moru, utiče "bežanje" Beograda od dve reke (ne računajući splavove)?

Ne bježi Beograd od vode, naprotiv, mogo ljudi ima čamce, mislim da ima preko 20 000 registrovanih plovila u Beogradu, dakle, svaki 70-i beograđanin ima plovilo, ako se čamac u prosjeku vozi sa 4 – 5 osoba, onda znači da više ljudi provodi vreme na čamcu nego na fudbalskim stadionima, što je mnogo! 

Vikendom, naročito ljeti, sve vrvi od vodenog saobraćaja.

A na Adi bude po 300 000 ljudi.

Ja se lično protivim arhitekturi koja puno prilazi obali, 50 metara od obale trebalo bi da je javno dobro, pristupačno svima.

Beograd ima 5 aktivnih jedriličarskih i 4 veslačka kluba, i mislim da su  Beogradjani što se okrenutosti rijekama tiče za svaku pohvalu.

To što mediji dovoljno ne obraćaju pažnju na taj tihi život grada, to daje pogrešan utisak.

5. Vi ste uspešan jedriličar, koja je najveća zabluda koju laici gaje prema tom sportu?

Laici uglavnom misle da je jedrenje neki poligon za preseravanje bogataša i snobova.   

Takvi nemaju strpljenja za jedrenje.

Sa druge strane, jedilica microclass, koju na primer ja imam, jeftinija je od auta dačija, a pruža sav ugodjaj.

6. Šta treba da se dogodi da ljudska rasa počne živeti ekološki samoodrživo?

Neki oblik prisile, naravno. Ne mislite valjda da će slobodna jurnjava za profitom da nam donese išta drugo do novih i većih  mrlja od nafte u moru, još ugljen dioksida i metana, litium jonskih i kadmijumskih ostataka baterija u pitkoj vodi i hrani, hormona rasta, pesticida i antibebi pilula odbačenih u kanalizaciju, koja naravno ulazi opet u čitav lanac ishrane? Novih plastičnih flaša, kesa, i svih mogućih i nemogućih, uglavnom nepotrebnih drkalica kojima nas potrošačko društvo bombarduje.

7. Zašto koristite logo FAP-a, kada ste poznati po ekološki razvijenoj savesti?

Fap je cool, u svakom smislu, pa i ekološkom. Ugrađuju mašine po euro 5 standardima.

8. Aktivno ste učestvovali u protestu protiv seče platana, zašto je većina građana ostala gluva tim povodom?

Valjda im se u stvari dopala ideja da se oslobode nečeg starog, da bi dobili nešto novo.

Razumijem da većini ljudi, kojima se zapravo ništa specijalno ne mijenja u životu, sa simpatijom gledaju na neku promjenu, maker ona značila i sječu stabala sa deblima prosječnog prečnika 1 metar, i u mjesto njih postavljanja sadnica debelih 15 cm.

9. Najveći društveni problem u Srbiji po Vama je...?

Niska društvena svijest. Stanovi su čisti, ali su zajednička dvorišta uglavnom zapuštena.

Svaka čast pojedim kućnim savjetima koji su fenomenalno organizovani, ali oni su kap u moru.

Najbolje se vidi društvena svijest kada vozači namjerno uđu u punu raskrsnicu, ne hajući za 100 automobila koje će tako zakrčiti.

Kad građani postanu uviđavni i država će po logici stvari da bude udobnija za život.

10. Veliki ste kritičar gluposti, kada ona u Srbiji prestaje biti benigna?

Glupost nije ni maligna ni benigna ni srpska ni mađarska, turska. Ona je kosmička, i vrlo  je skupa. Više štete može da napravi glup prijatelj od pametnog neprijatelja. Naravno, najštetniji je glup neprijatelj. Glupost je po pravilu u početku uvijek simpatična, njeno ružno, dorijangrejovsko lice vidi se samo kad ako se ode odmah na tavan.

11. Najveća boljka srpskih medija je: politički pritisak, ekonomski pritisak, neznanje novinara ili nešto drugo?

Novinarstvao, kao i muzika seli se sa starih medija na internet. Na internetu postoji nekoliko novinarskih zvijezda koje redovno pišu, pravi su odmor za mozak.

Stari mediji, novine i tv, prepušteni su surovom tehnološkom zastarijevanju.

Radio kao stara forma, ipak sasvim lijepo odlijeva. Drugi program radio Beograda je izuzetan, na primer. Treći program, emisija “Stereorama” je svetska klasa.

12. Kada ste se poslednji put nasmejali, a da smehu mesta nije bilo?

Kada sam vidio koliko je svetskih političara došlo kod Gadafija, smijuljeći se pred kamerama nadajući se nekom poslu za svoju državu.

13. Uporedite "materijal" koji Vam sadašnja vlast pruža svojim radom u odnosu na Miloševićev režim?

Mirnodopski problemi su minorni u odnosu na rat. Ima puno propusta koje vlast čini, ali i najgori mir je bolji od najboljeg rata.

14. Da li je tačno da ste najvredniji "osmatrač svemira" SETI Instituta u Srbiji?

Ne, mada gledanje u zvijezde volim.

15. Koliko smo kao rasa uspeli da percipiramo naše "unutrašnje svemire", a koliko onaj "spoljni"?

Teorija struna je fascinantna, kao i ideja o prostorno vremenskim prečicama i tunelima, nastalim presavijenošću vrijeme - prostora. Pojedinci su uvijek ti koji su vrijedni pažnje,  koji omogućju razvoj rase.
Ljudska rasa, statistički gledano, bliže je grani nego svemiru.

16. Kako bi otkriće inteligentnog vanzemaljskog života uticalo na društvo, ekonomiju i crkvu (dogmu) na Zemlji?

Bilo bi dobro da otkrijemo mi njih prije nego oni nas. Sva je prilika da bi nas gledali

kao mi majmune, da bi nas pretvorili u roblje ili ako smo im nekorisni, pobili.

Nisu ni hrišćanski misionari bili bolji prema plemenima Južne Amerike, zašto bi od vanzemaljaca očekivali bolji tretman.

Ako bi nas kojim slučajem ostavili u životu, i ostavili nam institucije, siguran sam da bi  svaka crkva nastojala da sa njima nadje zajednički jezik.

Kako vidite mogućnost iskoraka u Srpskoj pravoslavnoj crkvi, koja je u raskolu: da li da ostane zatvorena ili da se otvara prema drugima ?

Crkva je najstarija institucija, odvojena od države, organizaciju crkve najpamentije je prepustiti Crkvi.