Halid Invalid Hari

Kad sam bio mali i još sasvim mlada,
živio sam ja na selo, malo pješke od grada,
i bio sam ono što se kaže pješak djak,
lak mi je bio svaki zadatak,
u školu sam im'o petice sve,
samo iz vladanja bogami ne.
U to vrijeme bješe poznat Halid invalid Hari,
pjev'o je nekih popularnih stvari,
stara mi je rekla ić' na njegov koncert,
ako iz vladanja zaslužim pet.
Normalno sam prest'o čačkat uho, grlo, nos,
da zajebavam učitelje i u školu hodam bos,
prije a i poslije jela krenuo sam ruke prati,
a bez da me na to opominje mati.
I bogami nalijepiše plakate po selu,
Halid invalid Harija u zlatnom odijelu,
a ispod je piso rukom sitan tekst,
u nedjelju u mjesnu početak u šest.
Ulaz je dinara četrdeset dva,
djeca i vojnici pola od toga.
Da bi majka obećanje ispunila sinu,
tog smo dana ranije namirili živinu,
poveli smo s nama i Mehovu stariju ćerku,
a starome presulu sarmu u najmanju šerpu,
Kamenko je reko: biće kišni dan,
svratili smo kod strika i pozajmili kišobran.
Aman! čest usklik u sevdalinkama!
Kupili smo karte sjeli u drugi red,
stara je zapalila cigar a mi jeli sladoled,
a onda je na daske koje život znače,
izašla neka fukara i počela da skače..
....drkrdrkrdjondrkrdrkrdrdjon...
Raja je krenula da se pali, žari...
Jer to je bio glavom i bradom Halid invalid Hari
Ja sam se njemu obradovo jako,
i viknuo majko, oću i ja ovako,
a majka me u glavu kišobranom ošine,
i ljutito kaže:

Rambo Amadeus