Vrijeme je da polako kompletiramo arhivu.
Idemo od samog kraja. Ovo je crtež finalne verzije Solarnog Jedrenjaka.
Solarni retro jedrenjak je jedrilica duga 9, 42 m starinskog izgleda, drvene palube, sa dva jarbola , sošnim – oglavnim jedrima , baštunom i dva floka.
Mini Schooner bi mu u stvari bio stručni opis u jedriličarskom žargonu.
Evo nekoliko slika originalnih Schoonera koji su nam bili inspiracija.
Zašto Schooner, zašto 2 jarbola ? Pa , sa istom površinom jedara koju bi imali sa jednim jarbolom, rasporedjenom na dva , jarboli mogu da budu niži, samim tim je i težište niže, manji balast mora da se stavlja na dno trupa.
Zapravo još veći razlog je starinski izgled, jer je čitav projekt zapravo “retro futur”
Spajanje starog i novog, u ovom slučaju starog , elegantnog dizajna i nove tehnologije .
Solar retro jedrenjak ima električni motor umjesto diesel a. Motor se napaja iz baterija, a beterije iz solarnih panela. O tome nešto kasnije
Počeli smo ovako……idejama, naravno.
Na ovim prvobitnim crtezima Darko i ja smo malo pretjerali sa solarnim panelima, ovaj solarni kokot i solarni kineski suncobrani su šala, medjutim, s obzirom na moju sve veću potrebu za hladovinom , siguran sam da ću jednog momenta dizajnirati i nekakav arodinamični suncobran – bimini koji ne koči u jedrenju. Eto izazova jedrarima, ako bi napravili nešto kao krilo, kyte, ali tvrdo, da stoji na palubi i ponaša se aerodinamično a pravi hladovinu….
,Baterije se pune takodje i iz rekuperacije prilikom jedrenja, dakle, dok se jedri, protok mora okreće propeler, rotacija properela sada vraća struju u motor, u omjeru 1/ 5, dakle, za 50 minuta jedrenja dobijamo električne energije za 10 minuta vožnje motorom, za 5 sati jedrenja sat vožnje motorom, što je za potrebe i namjenu ovog plovila sasvim dovoljno.
Početnu ideju razradjivao sam sa Digital Mandrak – om, koji je nekako uvijek tu kad treba davati dobre savjete. Ima ga i na Fejsbuku bod kriptoimenom Satori Kensho. Mandrak je bio strogo protiv toga da se projekt zove Zero Energy Sailship, jer je svaki jedrenjak zero energy, pa ovaj naš onda ni po čemu nema dodanu vrijednost.
“Retro Solar Cutter” ii Retro solar saiboat se nekako namentulo samo, jer je jedini način bio da skrenemo pažnju da imamo nešto jedinstveno, a to je svakako koncept Retro Futur u kom se spajaju tradicionalni dizajn i elegancija sa modernim tehnologijama.
Solarni jedrenjak je nekako ostalo u narodu, pa je onda to i ime.
Darko Vlaović nezaobilazna pojava u mom životu, prijatelj, slikar, animator, muzičar i šta još sve ne, krenuo je da radi sa mnom skice broda. I to ne skice, nego odmah 3 d rendering, nema zajebancije.
U početnoj Indiegogo kampanji smo prvobitno skupljali novac za trup broda.
To jest , ja sam kupio stari trup od mornaričkog kutera, brod u koji sam bio zaljubljen još od svoje 18 e godine, elegantna barka duga 8 i po metara za 12 veslača sa dva jedra. U Mornarici se vršila obuka veslanja i jedrenja na njima.
Medjutim, moja slijepa zaljubljenost u stari trup ubrzo nakon pokušaja da odvojimo zdravo drvo od onog koje treba zamjeniti naglo je splasnula
Pogledajte i sami.
Situacija krajnje napeta, Indiegogo kampanja u toku, novac se skoro skupio , a mi nemamo trup, to jest imamo, ali , legendarni majstor Bokovac je rekao da mu je jeftinije da napravi novi trup od nule nego da restauriramo taj, a to je za naš budžet bilo ipak previše .
Šta sad?
kao i uvijek u najtežim situacijama uleće Digital Mandrak i sasvim jednostavnom metodom – upornim guglanjem dodje do firme Enavigo
gdje u njihovom skladištu pronalazi nezavršen mornarički kuter, samo korito (što nam je u stvari baš i trebalo) i to uradjen u West sistemu – Drvo u slojevima, impregnirano epoksidnom smolom .
Odlazim u Voroviticu, nalazim se sa vlasnikom i , nakon što sam mu pokazao projekt, skice, Darkove rendere, dobio sam glanc nov trup broda po sasvim povoljnoj cijeni, tako da je od indiegogo a ostalo i za carinu i da poplaćamo i ljude koji su bili angažovani, kao i da vratimo novac koji smo početno uložilil.
Kuter smo prvo vozili u Bar, ideja je bila da Bokovac završi brod, ali ne lezi vraže, njemu ponosni vlasnici Abu Dabija poručuju 3 velike barke i on upada u ozbiljan, prinčevski posao, pa smo napravili plan B, i prebacili brod u Herceg Novi, preciznije u Sutorinu, u radionicu koju smo iznajmili. Naravno, meni je zgodnije da je brod ispred kuće, da ne moram da putujem svako malo do Bara.
Takodje, Na Solar Kuteru zapravo nema kalafatarskog posla, jer je trup gotov, pa je i bilo logično da ne gnjavim Nenada Bokovca, sa kojim sam se u medjuvremenu , dok je restaurirao barku od mog i Mandrakovog pokojnog oca , sprijateljio.
Evo naše barke koju je sredio.
Ovaj projekt me i inspirisao da krenem u kuter projekt. Nenad me je izvanredno ohrabrio, citiram ga prilikom moje opaske da nemam para za kuter projekt : “Rambo čoče , ne zajebaji, u tebe je mentalna snaga taka da ti ako oćeš , moš 4 kutera da napraviš” . Izgleda da je u pravu, makar za ovaj jedan.
Kako je on meni odsanjao Kuter, ja sam njemu Arape, rekavši mu da kad vide njegove barke u Porto Montenegru kako se drsko i samouvjereno šepure pored milijarderskih jahti, da neće pitati pošto su.
Idemo nazad na kuter, Solar Kuter mnogo prije nego što je završen već je prokrstario Virovitica -Bar, Bar-Sutorina.
Nadam se da će nastaviti da putuje i morem jednako uspješno kao kopnom.
Čak ga je legendarni Dura provozao i vazduhom. Ovaj brod je letio, a još nije zaplovio.
I napokon je stigao u radionicu.
Prva 3 mjeseca, po izričitom savjetu iskusnog jedriličara i mog prijatelja Igora Pjacuna, nismo radili ništa.
Samo smo obilazili brod i diskutovali. Igor je upozorio – šta god budemo radili u prva tri mjeseca, zajebaćemo se i morati rušiti šta smo uradili, jer ideje se mijenjaju što duže gledaš u brod.
Nismo htjeli da rizikujemo.
Dovodili smo prijatelje , jedriličare, naučnike, fizičare, inžinjere, brodograditelje ……
I samo diskutovali.
Oko same Indiegogo kampanje za skupljanje para prije svega je pomogao Marko iz crowdfunding akademije Zagreb koji je ponudio svoj how know. Nama je bilo prvi put, Marko i ekipa su nam prenijeli svo iskustvo, i zahvaljujući njima uspjeli da izbjegnemo sve početničke greške u skupljanju love na ovaj način.
Naravno, presudnu ulogu , kao i uvijek su imali moji odani, lojalni fanovi, od nesolventnih studenata koji su kupovali majce sa slikom jedrenjaka, do dobrostojećih modernih firmi koje su uplaćivale i po 1000 e za jedan izlet brodom do prve kafane i nazad.
U prvoj fazi naročito se istakao i moj netijak – Luka Pušić, programer i cryptoman, koji je čak djelimično i sponzorisao prvu fazu projekta, i omogućio neometan moneyflow.
Hvala Luka!
Ovom prilikom molim sve fanove koji eventualno nisu poštom dobili majce ili gaće, cd ove koje su uplatili da mi se obavezno jave na [email protected] da ispravimo propust pošte. Majca ima dovoljno, CD ova takodje, pomogli ste kad je bilo najteže, pa zaista ne želimo da ostavimo nikog kratkih rukava, osim ako nije u pitanju takva majca.
Indiegogo kampanja za sakupljanje novca za trup broda.
Uspjeli smo nekako da napravimo sasvim lijepu histeriju kampanjom, čak je i moj kum Manjifiko učestvovao u kampanji, svirajući Buzuki, a njegov buraz Šaci kontrabas.!
Kad smo nabavili trup broda, plaćanjem carine smo zapravo potrošili poslednji dinar. Trebalo je nekako nastaviti dalje.
Tada nekako UNDP za Crnu Goru utrčava, taman kad smo ostali bez dinara, i nudi se da finansira izgradnju broda do završetka, i tu počićemo čitavu stvar bržim tempom. Naravno, UNDP očekuje da brod završimo do 1 maja, i sad malo ne znamo gdje nam je glava gdje nam je guzica , jer je ostalo još puno posla.
Trebalo je napraviti silnu administraciju, za mene je to bila nemoguća misija,
UNDP nam preporučuje Branku Mračević iz Herceg Novog, koja nam je složila aplikaciju za projekt tako profesionalno i jasno, da… od nje može samo da se uči. Razumjela je suštinu postojanja Solar Kutera bolje od mene, sa aspekta pozitivnog uticaja na društvo! Bravo Branka!
Na preporuku jednog od najcjenjenijih skipera jJadrana legendarnog gorepomenutog Igora Piacuna povjerili smo brodoinzinjeru Srdjanu Djakoviću iz Splita da nam napravi projekt, izračuna svu mehaniku broda, težinu kobilice, moguću površinu jedara. Srdjan je uz veliki samoprijegor uradio bar 30 verzija dok nismo došli do prave , koju smo naravno poslije promjenili još najmanje 30 puta.
solar kuter – dimenzije jarbola solar kuter – polozaji tezista sollar cutter – težišta final
Da biste zuspjeli vidjeti ove fajlove ispod , potrebna vam je najnovija verzija PDF a, zatim bi morali da downloudujete file da bi ga vidjeli u 3 d modelu.
solar cutter solar cutter_A solar cutter_B (1) solar cutter_B (bez kabine) solar cutter_B solar cutter_C solar cutter_D solar cutter_F solar kuter – dimenzije jarbola solar kuter – polozaji tezista sollar cutter – težišta final
Taman kad smo mislili da su proračuni gotovi, uleće Ivan Erdevički, naš poznati dizajner superjahti koji ima svoj biro u Vankuveru. Njemu sam se obratio ranije, jer sam od njega uzeo patent za kobilicu.
Kad je vidio projekt, pipnuo korito od broda i uvjerio se da je to sve stvarno , zapalio se toliko da sve savjete i dodatne proračune radi potpuno volonterski.
Ivo Erdevički proguglajte, ima svašta.
Ivo je savjetovao da odsječemo zadnju trećinu originalne uzdužne kobilice na brodu, koja je sada , s obzirom na centralnu kobilicu višak, samo povećava oplakivanu površinu. Samim tim malo se promjenio lateralni centar broda, pa je izvršio korekcije u odnosu na prvobitne proračune. Dao je i predlog uzvoja palube, koji je najbitniji za izgled i eleganciju broda. Tu su se sudarile dvije škole, jedna koja gaji veliki uzvoj, druga koja je suzdržana, da brod ne bi izgledao kao ” opanak” . MI smo se odlučili za kompromis, vjerujući oku, na licu mjesta.
Ono što sam shvatio i što preporučuje svakom – linije broda ne mogu se primjenjivati za različite dužine, ako samo neki plan broda od 8 metara uvećaš za brod od 11, sigurno taj brod neće izgledati skladno, i obrnuto.
Undp nam je početkom 2017 odobrio sredstva- čitaj pare za rad. Sada je trebalo pokrenuti proces, i budući da ja sa biznisom, prihodima rasodima, knjigovodtsvom vodjenjem posla, pregovaranjem s majstorima i nabavkom opreme nisam iskusan, u igru uleće moj drugar , vlasnik jedrilice Vagabund, legendarni MIško KOvačević , koj postaje praktično direktor projekta.
Postao je direktor tako što je pomogao da s napravi troškovnik za UNDP, da se predvide svi rashodi do porinuća broda.
Da li je BArba MIško dobro predvidio, saznaćemo uskoro. Brod smo ubacili u radionicu u Julu 2017, do oktobra nismo radili ništa, samo smo računali i predvidjali, mjerili i mijenjali, baš kako nas je Pjacun savjetovao
Porinuće bi trebalo da se dogodi po ugovoru 1 maja, MIško i ja još uvijek vjerujemo da će tako biti , iako nam glavni majstor Frena lagano migolji i pomjera rokove. MIodrag Frencić Frena je majstor staložen, precizan, iskusan, poznaje sve zanate i alate, sa rukama od zlata i pameću dostatnom da se hvata u koštac sa pravljenjem brodova. Ali , kao i svi dobri majstori, koji rade ručni “taylor craft” – kasni. Odlučili smo da radije imamo živaca za kašnjenje nego da se nešto isfušeriše. Ovdje ispod kačimo slike faza rada. Vjerovatno ćemo na kraju sve slike koje imamo pretvoriti u neki slajdšou, da zauzima manje mjesta, do tada – skrolujte.
