Od vašeg posljednjeg koncerta u Gradu prošle su četiri godine. Zašto vas tako dugo nije bilo?

Zakon ponude i traznje je neumoljiv. Malo je kriv i moj slab marketing. Više sam se bavio samim sadrzajem nego reklamom. Pravo je cudo koliko puta sam uopste i svirao po Hrvatskoj u odnosu na broj sekundi emitovanja moje muzike na radiju i tv.

U kakvoj je atmosferi protekao Vaš koncert u Exodusu, kakva Vam je dubrovačka publika?

Rijetko mi publika skandira pri samom izlasku na binu, cime me je dubrovacka publika velikodusno nagradila te veceri. Potpuno je drukcije svirati u turistickom gradu ljeti, u full sezoni. Ovo je bio koncert za mjestane, koji su stvarno uzivali u mojoj muzici.

Često nastupate u inozemstvu i širom bivše Juge. Svugdje ste odlično prihvaćeni, u čemu se krije tajna vašeg uspjeha?

Ne znam. Valjda ljudi vide da volim da radim ovaj poso. Uzivam u njemu i trudim se da ga radim najbolje sto mogu. Mozda i zato  sto niske strasti lokal patriotizma nisu uspjele da zaraze moju globalisticku guzicu.

Stihovi jedne vaše pjesme kažu: Neću da kopam šanac, hoću da opalim Vesnu Zmijanac - Imaju li vaše pjesme veze sa stvarnošću ili su čista zeza?

Pjesnicke slobode su velike. Naravno, samo u pjesmama.

Možete li uopće napisati pjesmu, a da se ne zezate? Što vas najčešće inspirira za napisati pjesmu?

Mogu. Medjutim, kad sam najozbiljniji, ljudi misle da se tada  najvise zezam.

Često se kroz pjesme šalite na tuđi račun - kako to prihvaćaju ti ljudi na čiji račun zbijate šale - jeste li ikad imali nekakvih neugodnih situacija? Kako je, recimo, Vesna Zmijanac reagirala, je li vam se ikad javila?

Nasalio se zivot vrlo gorko sa mnogima od nas, pa sto se i mi ne bi salili na njegov. Gospodja Zmijanac je zapravo moju pjesmu ispravno prihvatila kao odlican marketinski stos, koristan za oboje.

A znate li prihvatiti šalu na svoj račun?

Ma ja o sebi uprkos svemu mislim sve najljepse.

Odakle crpite toliko pozitivne energije i jeste li stvarno baš uvijek dobre volje i raspoloženi za smijeh?

Naravno da ne. Humor je zapravo i nastao iz covjekove potrebe da lakse podnese sve zavrzlame koje zivot servira. Medjutim, dobro vaspitan covjek se trudi da ne opterecuje druge svojim jadima, ako vec nema snage da okolini popravlja raspolozenje. Nemojte zaboraviti da je zabava zapravo moja profesija. To jest, posrecilo mi se da za ono sto sam ionako radio za dzabe, pocnem dobijati novac.

Kako biste opisali sebe u nekoliko rečenica?

Kao cetrdesetogodisnjeg sanjalicu  koga jos dere pubertet.

Prvi ste put nastupili u Dubrovniku s Dinom Dvornikom. Bilo je to prije rata u Zelenoj naranči. Po čemu još pamtite taj koncert?

Uzeli smo od moga staroga mandolinu i balalajku, i neku moju ritam mashinu, i posto smo prodali prvo vece samo 11 karata, zajebavali smo se preko svake mjere, pomireni sa sudbinom da od nas nikad nista nece bit. To apsolutno odsustvo ambicije da se prikazemo boljima nego sto jesmo rezultiralo je cinjenicom da smo sutradan na istom mjestu rasprodali klub. Chudo jedno.

Za Dina ste napisali Manijaka. S kojim ste još glazbenikom s hrvatske estrade surađivali i koje su pjesme u pitanju ? Jeste li možda s nekima još u kontaktu?

Pa sa Lukijem iz Splita idem ponekad na jedrenje okolo. On je vrlo vjest mornar, zna svaku valu, jednom je odglavio  sidro  sa dna tako sto je pozajmio od nekog Svaba masku i peraje i na dah se pjombo na 17 metara dubine. A i donese  vazda crva  sa splitske pjace, sto je kod nas prava rijetkost.

Porijeklom ste iz Konavala. Kad ste zadnji put posjetili Konavle i što vas veže za taj kraj?

Pa zapravo je moja prednost u tome sto su moji preci sa raznih strana, tako da se svuda osjecam domaci.  Ljudi me prihvataju kao svog, a boga mi, i ja njih kao moje, tako da se shepurim po svim djelovima bivse juge kao neki portabl Tito.

Je li istina da ste za vrijeme rata odbijali pjevati jer se bombardirao Dubrovnik i Mostar?

Nisam ja bio jedini koji je protestovao protiv rata, mnogi su pokazali gradjansku solidarnost, nekako je to bila stvar dobrog vaspitanja.

Doznajemo da ste kao mladić tri puta osvojili prvo mjesto na jedriličarskim regatama u Dubrovniku?

Jesam bogami, mislim cak i vise puta, bio sam kolegama iz Orsana nocna mora. Ali na kopnu smo se odlicno druzili. Imam kuci tih pehara i medalja masu, cak su mi jednom u Dubrovniku urucili pehar za prvo mjesto na kome je letrasetom pisalo moje ime i naziv i datum regate. Kopkalo me ; zasto letrasetom,  ja ga skinem, kad ispod - ugravirano sasvim drugo ime i regata. Nije se imalo para za pehare , pa su se prepravljeli stari, da bi djeca ipak dobila ta sjajna priznanja i bila motivisana jos vise za taj prelijepi sport. Vrlo duhovito i plemenito.

Znači, vaša druga ljubav, pored glazbe, su more i jedrilice. Navodno već imate jedrilicu, ali joj nedostaje WC...Kupujete li možda novu, veću i s WC - om?

Vojo Stanic, slikar i genije iz Herceg Novog, jedrilice sa WC om zove plovecim klozetima. Ma ova moja  je imala je klozet al sam ga izbacio. Ko god dodje u brod, ne prodje po ure  a on - ima li WC, pa se onda ispogani,  a ja poslije to moram da cistim, praznim, vjetrim. Sad- ko ne moze u da vrsi nuzdu u more - ne ide ni na brod. A kad se ide na krstarenje, ujutru se fino podrani, otpliva malo do bove, malo se zagrli bova, malo otpliva prsno i... nema vjetrenja, pranja broda i ostalih zajebancija.

Čujemo da ste zaljubljenu u Korčulu, Mljet...Opišite nam vaš idealni godišnji odmor.

Tu nisam mnogo mastovit. Tacno onako kago ga provodim, tako ga i zamisljam. Naravno, volio bi da imam stari , drveni jedrenjak, malo mi ova plastika ide na zivce. I - da bude dug 15 a ne 7 metara, da ima salon i spavace sobe, a ne 2 skatule u kojima se spava. I naravno, jedan pravi, keramicki, direktorski , sa prozorom, lavaboom i tus kabinom - klozet.

A na Mljet sam prije nekoliko godina jedrilicom uso u jezero, pa sam se i nasuko prilikom ulaska, i jos se cudim, na samom ulasku u onaj kanal, sjedi neki Cheh - Slovak, sta li je, lovi goloke  i samo se smjeska, kad - polecesmo Luki i ja nosevima do jarbola, a ovaj se i dalje  samo smjeska. Dobro smo nagratali, srecom je pjescano dno.  Tek smo unutra saznali da se ne smije ulazit, ali je vec bila prosla sezona, pa nije bilo dezurnog da nas oglobi.

Odnedavno s vama nastupa i mladić koji skretcha na gramofonu? Dakle, prihvaćate nove trendove...

Trudim se da bude zanimljivo i meni, ne samo publici, tako da se stalno nesto proba, ekpserimentira...

Zanimljivo je i da ste vi svoje prvo pojačalo kupili na Zvekovici u Boža Kortizije i ono vam još služi...

Jeste, cudo jedno, u drugi gimnazije smo isli, on je imo nekog vec tada starog Marshalla, koji nije puno obecavo na izgled, ali, vjerovali ili ne, probao sma mnoga pojacala, ali i dalje sviram na njemu.

Jeste li ostvarili sve svoje mladenačke snove?

Da, sad sam poceo da sanjam penzionerske, kuca na ostrvu, jedrenjak, sir iz ulja, podrum s vinom, tavan s prsutima.

Imate tri sina. Što ćete im kazati, ako se danas - sutra jedan od njih odluči baviti glazbom baš kao i njihov tata?

Reci cu im da muzika, kao miljenica svih muza, mora da im bude hobi. Ako od hobija pocnu zaradjivat bolje nego od profesije, opet lijepo. Vazno je da zavrse skolu, jer dolazi opet neko vrijeme kada ce strucnost i znanje biti dobro placeni.

A kakva je bila reakcija vašeg oca - areheologa- kada ste mu kazali da ćete biti glazbenik?

Nije bio pretjerano odusevljen. Tek kad sam s puta poceo da mu donosim razne karole, panule, bokobrane, tek tada mu se moje zanimanje dopalo. Naravno, i kad ga napadaju zene na ulici - Jao , vi ste otac od Ramba Amadeusa - a on kaze - nisam ja njegov otac - nego je on moj sin! Sada siguran sam, uziva u tome.

Blizu ste 40, dokada se namjeravate baviti glazbom?

Dok me publika bude prihvatala ovako lijepo. A ako mi pocnu zvizdati, pocecu da pisem memoare.