Kada ste, drugom polovinom osamdesetih, snimili svoj prvi album, da
li ste imali “ozbiljne namjere” u muzici, ili ste taj početak shvatili kao nešto što se može, i ne mora nastaviti?
Pa cuje se na tom albumu, da osim vrlo uspjelog ekscentrizma, nema nikakve druge namjere. Potpuna neambicioznost joj zapravo i daje neki sarm.
Što ste, osim muzike, radili u to vrijeme, koje su vam bile preokupacije? Poznato je da ste se bavili jedriličarstvom…
Zavrsavao sam studije, nisam imao nikakvih racionalnih planova.
Cak sam i skolu birao iracionalnom...
Što se, u tom, egzistencijalnom smislu, promijenilo do danas? Preživljavate li danas isključivo od muzike?
Zivim dobro od muzike. Koncerti, primjenjena muzika u svim agregatnim stanjima.Film, pozoriste, koncerti. Ponekad, preiznajem, uzmem vrlo slatku lovu tako sto prodam ideju za reklamu prijateljima iz advertising agencija.
Porijeklom ste iz Herceg Novog. Kako biste opisali tu sredinu?
U Boki Kotorskoj se ne stavlja krompir u brodet, kao sto to vi radite u Dalmaciji . Servira se sa palentom.
Ostalo je slicno. Naravno, tektonski poremecaji u drustvu izazavali su istu vrstu migracija – grad – inostranstvo, selo - grad kao i u ostalim sredinama. Niko nije postedjen.
Svojevremeno ste za sebe govorili da ste “medijski manipulator”. Zašto?
Zato sto sam se zajebavao sa svim i svacim. Ali to je bilo prije 91.
Sada veoma obazrivo iznosim svoje misljenje. Tada sam iznosio puno, a mislio malo.
Kakvu vrstu muzike volite trenutno slušati? Pratite li uopće muziku s obzirom da mnogi muzičari zaziru od pravaca koji odudaraju od njihovog izričaja? Što vas inspirira na stvaranje?
Slusam renesansnu muziku svih epoha. Paznju mi privlaci narocito Sostakovich, Bela Bartok, mada slusam i Be Bop 50-ih .
Naravno, ne cudim se vasoj tvrdnji. Sto je muzika banalnija, sujeta je veca.
Publika se osobito identificira s tekstovima vaših pjesama. Može se reći da ste na prostoru bivše Jugoslavije stvorili osobitu vrst karizme. Na kojem bi se stvaralačkom prostoru realizirao Antonije Pušić da nije postao Rambo Amadeus?
Svejedno je. Vazno je da je dobra infrastruktura. Na zalost, odlika nedovoljno razvijenih drustava je da imaju razvijenu infrastrukturu samo za Politiku, Estradu, Sport i Kriminal.
Živjeti u Srbiji i Crnoj Gori danas – kako to izgleda iz vaše perspektive?
Svaka sredina na svijetu ima dvije perspektive – pticiju, kad imas para, i zablju, kad nemas. Iz pticije perspektive sve je simpaticno, zabavno i sagledivo, bez uvida u nepotrebne detalje.
Iz zablje perspektive vidite samo susjedni lokvanj i motrite da vas neka roda ne proguta.
Posto, srecom, gledam na okolinu iz pticije perspektive, mogu vam samo reci da su u odnosu na Hrvatsku vina jeftina, a bakalaj preskup.
Kako biste komentirali nedavnu odluku vlade Srbije i Crne Gore, kojom se pripadnike četničkog pokreta izjednačava sa antifašističkim borcima iz II svjetskog rata?
U svim zemljama bivse SFRJ se na manje ili vise trapav nacin pokusava uspostaviti nacionalno pomirenje.
U Hrvatskoj je danas jedna od popularnijih stvari među mladim ljudima slušanje srpske turbo folk muzike, recimo muzike koju pjeva Ceca Ražnatović i sl… Kako biste objasnili taj fenomen?
Turbo kultura je kao Tornado. Domoroci misle da on odnekud dolazi. A on se zapravo stvara tamo gdje postoje vrlo precizni meteoroloski uslovi za to.
Homo sapiens svojim larinksom prima samo cetri razlicite informacije koje cine njegovo culo ukusa; gorko, slatko, ljuto, slano.
Ukus je nesto sto se njeguje, razvija generacijama.
Da li se u novonastalom kapitalistickom drustvenom uredjenju neko uopste bavi odgajanjem ukusa?
Ili mislite da je ta prefinjena kraljica cula nekim narodima data za sva vremena?
Kapitalisticki, instant – turbo – ukus nove generacije kolateralna je steta privatnog, kapitalistickog trzisnog rezona. Tu nema nikakve razlike izmedju mladih u bilo kom dijelu bivse FNRJ.
Ili mozda znate za slucaj kod vas da je neko uspio svoju estetiku prenijeti genetskim putem?
