Navodite na omotu novog albuma, da ste svoj rad na njemu »oteeeegli« (dvije godine). Da li to znači i da je proces »kompiliranja« pjesama koje su našle svoj prostor na ploči bio dugotrajan? Ili je tvoja konačna slika od početka bila posve jasna, samo su se boje dodavale?
Na zalost, ova ploca uopste nije stilski zaokruzena, kao neko djelo za sebe, ona je, kao poslijedica tranzicije, prelaska u kapitalizam ispala kao neki magacin svega i svacega sto je za prodaju, natrpanih po principu daj sto vise robe, pa ce se valda i para biti vise. Ta kapitalisticka groznica srecom kod mene je trajala kratko, ali je zabiljezena na ovom nosacu zvuka po potpuno vidnom odsustvu stilskog kriterijuma po kome su se pjesme stavljale gore.
Zanimljivo mi je da se, uz svo poštovanje prema dizajnerskom rješenju ovitka Vladana Srdića, niste ustručavali da radne naslove šaltate po feelingu. Odakle dolazi ovaj završni Oprem dobro? I kakva je na kraju krajeva put od Opet prvi na top listama, preko Turbo folk do ovog oficijelnog naziva?
Zamislite kakva bi imena roditelji davali djeci kad bi kojim slucajem cekali na porodjaj unjesto predvidjenih 9, na primer 15 mjeseci. Dakle, naslov je reakcija ne sporost izdavacke industrije.
Oprem dobro mi se čini kao staloženo i uravnoteženo djelo, koje se samo zaradi sviračkog umijeća tvoje instrumentalne ekipe može locirati u današnji čas, ranog 21. stoljeća. Međutim po djelimičnom sadržaju i vašem glasbenom stavu/ gardu, ono bi moglo nastati u bilo kojem vremenskom periodu tvoje kariere. Da li griješim?
Mikro organizme sam uradio 1994 te, dakle deset godina prije vremena, ploca, iako najradikalnija, prodata je u najmeanje primeraka. Sad sam odlucio da budem demode u odnosu na sebe, da bih postigao savremenost sa okolinom. Za taj efekat uvijak je zahvalno saradjivati sa jazz muzicarima, koji su , sto su kvalitetniji, to konzervativniji. tako da taj miris jazz naftalina provejava kroz moj citav poslednji rad. Povratak britkom i jednostavnom izrazu je neminovan, jer je bilo kakva majstorija na instrumentu postala politicki nekorektna, samim tim i off. Naravno, kao pravi transformer, ja iz ove faze izlazim naoruzan jos jednom vjestinom, jedva cekam da pocnem sa radom moje sledece ploce, sad se malo dosadjute.
Da li tvoj citat »ja nisam izmislio turbo folk, ja sam mu dao ime« iz skladbe Turbo folk s novog albuma Oprem dobro predstavlja zate neku obavezu? Možeš li povući paralelu između vremena ranih turbo folk radova i današnjih? Posebno to pitam zaradi tega jer je svaki žanr doživio neku barem ninimalnu evoluciju ili progres, samo »turbo folk« ostaje arhetipsko zdanje u vremenu i prostoru? Zašto?
Varate se , turbo folk dozivljava svoje transformacije, iz njega su se rodili vrlo kvalitetni muzicki pravci. Poslusajte Elektro - romski etno trio "Chita, Hamza i Shefcet" , omiljeni su medju Romima u citavoj Evropi. To je nesumnjiv kvalitet, rodjen iz Turbo Folka, a nije Turbo Folk.
Danas je tvoja diskografija postala sinonim za zvučno – vizualnu reanimacijo popkulturne i društvene istorije ovih balkanskih prostora. Kod dosta novih izvođača pa čak i nekih starijih su vidni uticaji tvojega glasbenog nasljeđa. Da li je to teret za još uvijek aktivnog in plodnog autora kao što si ti ili na to gledaš sa (ne)simpatijama?
Prvi znak da ste dobri je da pocnu da vas imitiraju. Znak da ste odlicni je kad vas neuspjesno imitiraju. Kad vas mnogo njih neuspjesno imitira, to je stvarno veliko priznanje koje me cini vrlo ponosnim. Na sve koji pokusavaju da savladaju moj stil gledam sa velikom simpatijom. "Similis simili gaudet" govorili su jos stari Latini.
Tvoj ljubljanski koncert je postavljen na odar Cankarjevog doma kojeg se je u zadnje dvije decenije primilo ime »hram kulture«. Glede sjedećeg položaja posjetitelja možemo očekivati da dolaziš s jazz programom i umirenom glasbom za »sjedeća osjećanja«?
S obzirom da je jedan od glavnih virtuoza u sastavu povrijedio kicmu i da miruje u kuci lijececi se, bicu prinudjen da se manje oslanjam na jazz pirotehniku, a vise na sopstveni bezobrazluk. Bicu kao madjionicar kome se pred pretstavu odsio jedan rukav, i poispadali svi zecevi , golubovi i marame iz njega. Medjutim, u poslednjem trenutku, zbog nemogucnosti odlaganja koncerta nasli smo jos jednog profesora jazza koji ce zamjeniti mladog virtuoza. Jedne marame i golubove zamjenilo sam drugim. Jos ukoliko publika u toj sali sjedi, situacija ce biti apsurdnija, samim tim ce i koncert biti jos dosadniji. Mozda sjednem i ja , pa onda da vidimo ko ima jace zivce. Mozda ce to biti pravi debakl, svakako vrijedi pogledati.
PS.
Ploča mi je kao i sve do sada … neoklasično remek - djelo globalnih razmjera!
