Šta misliš o predlogu ministra Vuksanovića da se maloletnicima zabrani boravak na ulici posle ponoći?

Ambijent koji je medijskom primitivizacijom društva stvoren veoma otežava razumijevanje jedne ovakve, naizgled drastične odluke. Sviram po citavom svijetu. Samo ovdje klupske svirke pocinju iza 11 uvece. Napolju je u 11 svirka vec gotova. James Brown je u Londonu poceo svirku u 19 i 15 h. jebi ga, narod ide ujutro na posao.

Jednako korisna, ali isto tako teško prihvatljiva odluka bi bila da svi mediji imaju obavezu da emituju odredjeni broj sati naučnog ili umjetničkog programa. Takodje, smanjivanje šunda na televizijama, ako vam  je vec previše drasticno ukidanje, bilo bi blagotvorno za mlade.

Meni je cudno kako vec sva djeca nisu pošandrcala od onog sto im se servira kroz žutu stampu I televiziju. Nepoimanje ozbiljnosti I tezine poslijedica zbog katastrofalnog javnog i medijskog morala glavni je uzrok problema.

Umjetnost vladanja je da donosiš odluke koje su za društvo neosporno korisne, ali društvu lako razumljive I prihvatljive.
Mi smo postali drustvo koje su kreirali politicari koji se zabavljaju sa kafanskim pjevacicama. Propast je po pravilu uvijek brza I laka, a popravka dugotrajna I teska.

Šta misliš o ideji da se zabrani točenje alkohola u svim ugostiteljskim objektima u blizinama škola?

I to je pokušaj da se problem riješava od njegovog kraja. Prije svega je napravljena greska kada su se izdavale dozvole za otvaranje kafica tik uz skolska dvorista. Sama ideja da imas kafic pored srednje skole je malo perverzna, zar ne­? A kamo li pored osnovne.

Da li, ovakve mere mogu i kratkoročno dati ikakav efekat?

Da, naravno. Jos bolji efekat bi bio potpuna zabrana ulaska maloljetnika u ugostiteljske objekte bez pratnje roditelja.  Medjutim, sada čak i u reklamama za kreme koje uklanjaju bore pominju bumerang efekat, pa treba duplo razmisliti o mehanizmima zabrane.

Da li ti možda probleme vidiš na nekoj drugoj strani, u tebi neomiljenom pronalasku zvanom televizija? U plejstejšnima kao omiljenim igračkama? U opštem miljeu, gde nema sistema vrednosti?

Djeca su super, kakvim pritiscima ih izlaze drustvo. Najkvalitetnija I najsenzibilnija djeca odreda zbog ne podnosenja pritiska primitivnog odraslog svijeta traze pomoc kod psihijatara.

Šta bi, po tvom mišljenju država trebalo da uradi?

Svašta. Za pocetak da se pohapse i osude ljudi koji su se debelo ogrijesli o zakon. Djeca ne razumiju ovu permanentnu agoniju medjusobnog naizmjenicnog podmetanja i “utaljivanja”. Djeca hoce jasan moralni i estetski sistem vrijednosti. Djeca zele da znaju jasno ko su Sveci, a ko Zlocinci. Imaju urodjenu zelju za pravdom i kvalitetom, a ne nailaze nigdje na to.

Razgovaraš li o ovome sa svojom decom i da li ih, posle svega što se
dešava, mirno puštaš u školu ili na ulicu?

Meni roditelji u romanticnom Herceg Novom sedamdesetih takodje nisu dali da idem na ulicu, iako je ulica tada bila potpuno bezbjedna. Nije cak bilo ni automobila.  Djecu , koja su provodila slobodno vrijeme na ulici, nazivali su ulicarima. Vaspitan sam tako da je u stvari bilo kakav boravak na ulici osim ako se ne radi o porodicnoj setnji, nepristojan.

Živim praktično u dvoristu osnovne skole, pa mi djeca, po prirodi stvari, nisu na ulici. Problem je sto nema dovoljno sportskih objekata, bazena, klubova, sala, igralista, koja su djeci lako dostupna, pa je iz tog razloga pritisak na ulicu veci nego u drugim zemljama evrope.

Na primer, moj lični problem je sto u kraju nema ni jedna muzička škola, a djeca su previše mala da idu sama do centra.
Zabrane su kratkorocno djelotvorne,  ali su zapravo priznanje nemoći.

Stimulacija je dugorocno i pravilno uticanje na drustvo.

Nekadasnje bebe, koje su bile uspavljivanje uz atavisticko zapomaganje dnevnikovog dodatka sada imaju 13, 14, 15 godina. Njihovo djetinjstvo trebalo je biti bezbrizno, a svedocili su najcrnjim stvarima koje jedno drustvo mogu da zadese. Oni djetinjstvo nisu ni imali, bili su prinudjeni da odrastu prije vremena.

Kako im sada preko noci objasniti da sve sto su vidjeli - ne vazi. Da treba da citaju klasike, vjezbaju gimnastiku I obrazovanjem se spremaju za svijet odraslih.
A sta ih to ceka u svijetu odraslih?

Pa i najtupljima od njih jasno je da su kriminal i prostitucija jedini zanati koji
mogu da im omoguce da ne budu jadni i bijedni. Estrada, sport, politika, za one koji se plase zakona. Izem ti izbor.

Nasilje je tu samo vrh ledenog brijega.