Dino

Opiši mi dan i situaciju kada si upoznao Dvornika mlađeg?

Gostovao je, na primer 1990-te u Beogradu, u diskoteci doma inžinjera i tehničara. Društvo me odvelo, objasnivši mi da se radi o nečem novom i fenomenalnom.
Ja sam već više od godinu dana imao ploču, ali on je za pola sata dana postao mnogo veća zvijezda od mene. Prosto je pregazio sve na sceni.
Nakon nastupa sam mu prišao, upoznali su nas. Kad je saznao da sam ja Rambo Amadeus, skočio je od radosti!
Bilo je to drugarstvo na prvi pogled. Nakon 30 sekundi već smo se blesavili, skakali, prosipali piće, imali smo osjećaj kao da je čitav svijet naš.

Predhodno si (pretpostavljam) slušao njegove pjesme, koja ti se najviše svidjela. Zbog koje pjesme si osjetio (duhovnu) povezanost sa Dinom?

Nisam prethodno čuo ništa. Nisu me pjesme povezale s njim, nego on, njegova ličnost. Pjesme su bile previše disko za moj pankerski ukus.

Da li si mu ikada zavidio, i na čemu?

Kako da ne. Na popularnosti, na temperamentu, ja sam se osjećao kao neki djed pored njega.

Vas dvojica ste bili slične pojave na estradi, ali samo po tome što ste obojica bili autentični. Kako bi ti opisao Dinu kao umjetnika?

Impulsivan, temperamentan, topao, lucidan, muzikalan prije svega. Mene je uvijek kritikovao i govorio da moram „ići muzici niz dlaku, a ne da se jogunim“. 

Šta misliš, kad i zašto je kod njega krenulo po zlu?

Nije njemu krenulo po zlu nego čitavoj Jugoslaviji. Samo što je on to jako teško podnio. Zamislite situaciju u kojoj ste največa zvijezda zu državi, a onda vam se država raspadne i izbije rat.
Umjesto lajt show a, podijuma diskoteki, manekenki i obožavateljki, odjednom gledate uniforme, ratnu propagandu, bijedu i jad.

Kako si se osjećao kad si čuo da je umro?

Kao da mi je neko nešto vrijedno ukrao.

Kako komentarišeš navode njegove majke da su kolege od njega okretale glavu posljednjih godina?

To me ne čudi. Bio je previše talentovan, prevelika zvijezda.
“Ljudi vole zvijezde i njihov nebeski sjaj,
Al najviše ipak vole vidjeti njihov kraj” (citat: Time – Superstar)

Da li ste se vas dvojica čuli telefonom, ili imali neki kontakt posljednjih godina?

Čuli smo se nakon nekoliko godina 20 dana prije njegove smrti. Ja sam ga zvao i rekao da imam ideju za jednu zajedničku pjesmu.
Bilo mu je veoma drago. Rekao mi je da završava album i da mu baš nedostaje nešto tako.

Šta misliš od čega je on umro? (ovdje ne mislim na fiziološke odrednice smrti – tipa od srca, droge i slično, više me zanima duhova strana)

Od razočarenja.

Ko je najviše izgubio njegovim odlaskom?

Izgubili su svi koji su ga voljeli, a bilo ih je mnogo.

Naučno dokazano da muzičari žive kraće

Rok zvezde žive kraće od ostalih, pokazalo je istraživanje stručnjaka u Liverpulu, zasnovano na podacima o 1.050 američkih i evropskih muzičara.

Prema istraživanju liverpulskog Univerziteta „Džon Murs", poznati muzičari imaju dvostruko veću šansu da ranije umru od ostatka stanovništva. Prema podacima koji su objavljeni u „Žurnalu za epidemiologiju i zdravlje", čak sto zvezda umrlo je između 1956. i 2005. godine, prosečno u 42. godini (u SAD) i u 35. (u Evropi). Droga i alkohol uzrok su jedne od tri smrti slavnih. 

Jesi li ikada razmišljao o tome da bi mogao i ti mlad umrijeti, hvata li te tuga od toga, ili…

Pa to važi za rok muzičare. Zato sam ja počeo da sviram Jazz. Za jazz muzičare je dokazano da su dugovječni.
Rokeri se plaše starosti, jer stari roker na bini izgleda groteskno. Rok traži energiju, a djed ne može da je pruži. Zato i umiru mladi.
A jazz traži znanje. Starost je tu prednost. Zato se jazzeri ne plaše starosti, pa žive dugo.

I još jedno pitanje za kraj…kako provodiš prve jesenje dane? Očekujemo li album, ili nastupe… tj. gostovanje u Sarajevu?

Album je izašao, mislim da se već vrte neke pjesme kod Elvisa na radio Sarajevu.
Svirki će biti, naravno.