Rambo Amadeus, jedan od najaktivnijih muzičara sa područja Balkana, nastupao je nedavno u zagrebačkoj Tvornici, da bi u narednom periodu nastavio sa koncertima širom Balkana i Evrope, u okviru turneje 2010 oksimoron naziva - "Vrh Dna".

Jedriličar, ekolog, kolumnista, konsultant za održivi razvoj, glumac, inovator, kantautor i zabavljač govori o renesansnoj svestranosti koja  Svetskog Mega Cara s razlogom inauguriše i postavlja na zasluženi presto.


..........................

1. Pod vašim imenom objavljeno je do sada 19 albuma. Eksperimentisali ste sa raznim muzičkim pravcima, pravili originalne, na momente apsurdne, a istovremeno duhovite stilske kombinacije. Postoji li želja da se oprobate u nekom novom muzičkom izrazu, ili je alternativni jazz fusion vaše finalno odredište?
 
Svakako da idem dalje, ovaj jazz / funk fusion je samo faza, ono što me zaista privlači je progresivna klasika, moderna opera, balet, dodekafonija i svi ostali seriozni pravci i izrazi, jer je popularna muzika skučena zbog ograničenosti slušalaca, u čije tupo uvo ulaze samo lake note. Pri tom i heavy metal smatram slatkoriječivim lakim notnim izrazom, razumljivo.
 
2. Danas Džemo voli džez, ne podležete uticaju mejnstrima, čak i stare numere izvodite u stilski osveženim aranžmanima. Planirate li da ponovo snimite neke od njih, u pratnji, recimo, Big Benda RTV BG?
 
Ne, ono što mi je interesantno je da mladi kompozitori klasične muzike obrađuju i rearanžiraju moje komade, nadam se da će se jednog momenta toga dovoljno nakupiti za cjelovečernji koncert. Klasika me zaista uzbuđuje, i nadam se da ću poptuno uploviti u tu vodu.
 
3. Različiti oblici umetnosti zaslužni su što danas imamo segmente zapisa istorijskog razvoja ljudskog društva. Kada bi sa neke futurističke distance posmatrali R'n'R scenu na Balkanu, kako bi definisali dela i muzičare koji su uticali na kolektivnu svest, i obeležili XX vek?
 
Džoni Štulić, Disciplina Kitchme, Rambo Amadeus, ostalo su manje više besmislice.
 
4. Nakon 22 godine delovanja na muzičkoj sceni Balkana, došlo je do neminovne smene generacija u publici. Da li ste ikada analizirali "evolutivni proces" omladine koja posećuje vaše koncerte, i da li je Balkan bolje mesto za njih danas, u poređenju sa SFRJ?
 
Zapravo, moja originalna publika uglavnom je emigrirala ovih 20 godina sa Balkana u u inostranstvo. Ne bih htio da budem prepotentan, ali onaj najobrazovaniji i najsenzibilniji dio mladih, koji nije mogao da podnese logiku ratne propagande i pretvaranja jednog univerzalnog kulturnog prostora u ksenofobične sredine.

Sadašnja omladina ima mnogo niže kriterijume po svim pitanjma, njih je lako zadovoljiti, oni dolaze na moje koncerte jer živi mit o mom kvalitetu, pa se dolazi zbog tog mita, iako bi oni radije proveli veče uz turbofolk ili jednako retrogradni pop koji se servira sa mas medija.
 
5. Tokom svoje posete Srbiji, Michael Palin je izrazio želju da upravo sa vama napravi intervju za svoju emisiju. S obzirom da je vaša muzika doprla i do čuvenog Monti Pajtonovca, da li ste razmišljali o "prepevu" svojih hitova za inostrano tržište?
 
Ne. Umjetnički kriterijumi koji su vladali u mojoj generaciji bili su visoki. Svaki prepjev za strano tržište podrazumijeva banalalizaciju, samo je jazz scena tu i tamo sveža i originalna, a novac mi nikada nije bio prvi motiv u životu, pa teško u sebi mogu naći energiju da sada pravim neke hitove za poluobavještenu i poluzainteresovanu nekritičku masu planete.
 
6. Postoje pesme koje izvodite uživo, ali nikada nisu ovekovečene na nosaču zvuka, ili nije urađena studijska verzija istih. Možemo li se nadati takvom projektu?
 
Opet ne. Uživam u koncertima, i u činjenici da su neke pjesme bez snimaka, spotova, radio i tv emitovanja hitovi, sto razbija predrasude o proceduri nastajanja hita.
 
7. Dešava se i da neka pesma nastane spontano, tokom koncerta? (anegdota?)
 
Da. U backstageu nastaju najbolji komadi. "Čobane vrati se", tako je nastala u Zrenjaninu, u backstageu u društvu čuvenog Pante Šiklja Nafta... Čiji album sam kasnije producirao, a možete ga čuti na mom sajtu.
 
8. Vaš pogled na Internet - da li ovaj medij preuzima vodstvo u edukaciji mladih, i vidite li u njemu svojevrsnu primenu demokratije, s obzirom da svako ima slobodu da piše, čita, sluša ili gleda sadržaj koji želi?
 
Plašim se da naša sreća neće trajati dugo. Čim vlasnici krupnog kapitala shvate da se znanje nekontrolisano širi medju radničkom klasom, doći će do rigorozne kontrole, to jest poskupljenja internet usluga, pa će slanje meila koštati više nego da šaljete pravo pismo. Volio bih da se ispostavi da nisam u pravu, ali mislim da nas u bliskoj budućnosti čeka totalitarna kontrola svih medija, uključujući i internet, tako što će banalni i zaglupljujući sadržaji biti dominantni i besplatni, a korisne, edukativne stvari poptuno nedostupne običnim smrtnicima. To se dogodilo i sa novinama i sa televizijom, zašto ne bi i sa internetom? Nekada se preko televizije mogla vidjeti odlična drama ili naučni program, ili koncert klasične muzike, danas je to marginalizovano, dominantni su sadržaji koji služe isključivo za moralno i intelektualno dezorjentisanje.
 
9. Najverniji deo postave vašeg pratećeg benda je čuveni Goran Ljuboja - Trut, bubnjar. Da li bi ste nam predstavili članove "Mutant Dance" ekipe?
 
Pa, tu su još Vojno Dizdar - klavir, Vladimir Čukic - bas, Aleksandar Petković - sax i Vlada Mandic - truba. Moja omiljena izreka, vezana za izbor muzičara glasi: "što je sumnjiviji kvalitet kompozicije, to je ona zavisnija od bravuroznosti izvodjača, i obrnuto". Velika djela zvuče odlično iz raznih ruku.

Balkan ima armiju kvalitetnih muzičara, u tom smislu izbor pravim po tome koliko razumiju ono što ja radim, a ne koliko virtuozno brzo mrdaju prste.
Ipak, vitruoznost se podrazumijeva, u moj bend nemoguće je ući ako niste jako dobri.

 
10. Vašu kolekciju gitara ste jednom prilikom predstavili kao "harem". Koliko lepotica trenutno posedujete, i koja vam je omiljena?
 
Gitare su alat, nemam nikakav fetiš prema njima. Imam ih samo 5, jer ne volim da ih preprodajem, mijenjam, nego volim da se navikavam na njih, kao na ćud žene.
 
11. Ilija, vaš najstariji sin, počeo je uz vas da svira gitaru. Raduje li vas to što "zanat" ostaje u porodici?

Činim sve da mojim sinovima muzika ne bude profesija nego hobi. Umjetnost je lakše naći u hobiju, nego u profesiji.
 
12. Za kraj - savet za buduća pokolenja muzičara - kako postati, i ostati poseban?

Samo ako vam je muzika hobi. Ako ste rok ili pop profesionalac, dosadni ste.
 

Rambo Amadeus, koncerti:

01.07.2010. Cafe de Sol, Sombor, Srbija
02.07.2010. Domboš Fest, Mali Iđoš, Srbija
03.07.2010. Beer Fest, Bijeljina, BiH
04.07.2010. Street Fest, Kumanovo, Makedonija
09.07.2010. Balcan Case Chelenge, Wien, Austria
23.07.2010.  Vodova Fest 2010, Ruski Krstur, Srbija
30.07.2010. Festival Sajeta, Tolmin, Slovenia
12.08.2010. Nishville jazz festival, Niš, Srbija
20.08.2010. Mun Fest, Mrežnica, Hrvatska
21.08.2010. Supetar, Brač, Hrvatska
22.08.2010. Makarska, Hrvatska
27.08.2010. The sound theater, Wels, Austria
29.08.2010. Forum Alpbach,  Alpbach, Austria
02.09.2010. Tvrđava Kale, Skopje, Makedonija
07.10.2010. O'Hara, Split, Hrvatska

............................................


Rambo Amadeus - Sećanje na Dina Dvornika

Teško je za takvog čovjeka povjerovati da je mrtav, njegova muzika je toliko živa, biografija tako puna anegdota koje se prepričavaju, da mi se čini da je po svim društvenim parametrima sada življi nego poslednjih nekoliko godina pred smrt.
On je prava žrtva bolnog raspada SFRJ i svih multikulturnih vrijednosti koje je ta velika država nosila.

Postali smo vrlo bliski od prvog susreta, iako se praktično od ratne 1991. više nismo sretali. Još uvijek mi je teško da govorim o njemu tek tako, za novine. Dino zaslužuje knjigu od 1000 strana, koju bi napisalo 50 ljudi iz njegovog najbližeg okruženja.
Nadam se da će se naći neko pametan da pokrene tu ideju, da sačuva od zaborava sve one dijamantske trenutke u kojima je ser Dvornik krivio materijalne i fizičke zakone svojim razigranim duhom, šireći ljubav i optimizam kilometrima oko sebe.




U ime RocknRolla razgovarala: Danica Asurdžić, 2010.