Oni koji cijene lik i djelo kultnog crnogorskog glazbenika Ramba Amadeusa znaju da je mimo uskih novinarskih fraza o „ludom“ zabavljaču, riječ o svestranoj i originalnoj umjetničkoj osobnosti. Istini za volju, mnogi odlaze na njegove koncerte, osim na
kvalitetan jazz funky, i po porciju tog lucidnog, oslobađajućeg humora i satire kojom razotkriva i razgolićuje tamnu stranu društvene stvarnosti.
Uvijek sam, a posebno u godinama njegova protivljenja Miloševićevom režimu, nacionalizmu i ksenofobiji, volio čitati njegove političke stavove koji su bili analitičniji od stavova armije profesionalnih analitičara. Netko je dobro ustvrdio da Rambo pjeva, piše i govori o slobodi, prije svega o slobodi intelekta kao osnovnom korijenu svake slobode.

1. Smetaju li vas česte medijske etikete o „ludom“ Rambu Amadeusu?

Zapravo ih više nema, demokratija je iskorijenila sve medije koji sadrže u sebi bilo kakvu kritiku.  A žuta štampa je kupus koji ni koze neće da jedu.
Takođe, ne volim da me nazivate crnogorskim glazbenikom, osjećam se kao pršut. Crnogorski pršut je odličan.
Pošto Jugoslavije nema, ja sam balkanski glazbenik, nastao kao proizvod čitavog Balkana, i pripadam jednako svim narodima i narodnostima.
Crnu goru naravno, kao rodnu grudu volim, ali to je za pitanje umjetničkog identiteta efemerno.

2. Svi novinari vam u razgovoru obavezno postave pitanje o turbo folku budući da ste skovali taj pojam još na svom prvom albumu iz 1988. godine. Osjećate li krivicu kao krstitelj turbo folka?

Koliko i Jovan za Hrišćanstvo.

3. Kad vas o tome pitaju, najčešće misle na agresivnu elektro-etno muziku s istoka, no i vaša istoimena pjesma govori koliko je taj pojam širi. Koliko su danas mediji turbo folk izvođači?

Turbo folk je fenomen koji nastaje kada se u primitivno društvo uvede tehnologija. Pogledajte samo te porno tetke sa silikonskim ustima. Ili kriminalce u džipovima sa niskoprofilnim felnama, ne treba im muzika da bi bili turbofolk.

4. Zbog čega i demokraciju smatrate turbo folkom?

Zato sto je demokratija diktatura glupih, jer su glupi u većini.
Tehnika glasanja je takva da bi i loše dresirani majmun mogao uspješno da ispuni listić i zadovolji proceduru.

5. Boris Bele je izjavio da je Bijelo Dugme bio preteča turbo folka. Kakvo je vaše mišljenje o Bijelom dugmetu, a kakvo o Buldožeru?

Oba benda su odlična, ali pripadaju različitim žanrovima.
Dugme je folk rok, Buldožer progresivni, zajebantski urbani bend.
Buldožer mi je bio bliži, ali Dugme nikako nije za potcijenjivanje.
Ne treba muziku, kojoj se omakne da postane veoma komercijalna, u startu diskvalifikovati.

6. Koji su po vama autori i bendovi obilježili rock and roll scenu bivše Jugoslavije?

Johny Štulić, Smak, Zabranjeno Pušenje, Disciplina Kitchme.
Naravno, u pauzama izmedju albuma Bijelog Dugmeta.
Ja Dugme nisam nikad naročito ljubio, ali zaista nisu bili toliko loši koliko sada neki kulturtregeri pokušavaju da nam to objasne.

7. Zbog čega, kako znate reći, lukavi i glupi kod nas pobjeđuju pametne i pristojne?

Zato što su amoralni i spremni na sve, zbog svoje kratkovidosti.
A čvrst sistem ne postoji.

8. Što biste vi odgovorili jednom od tih lukavaca koji bi vas pitao: „Aj, kad si tako pametan, a di ti je lova?!“
(To je, naime, iskustvo s jednim neznancem prije neki dan u intervjuu prenijela splitska spisateljica Olja Savičević Ivančević.)

Rekao bih mu da je moja lova kod njega u njegovom takulinu i da ću se te činjenice sjetiti kada se novi, veliki socijalni cunami, koji se  valja na horizontu, približi obali i dobije svoju veliku bijelu krestu.

9. Jedan pulski srednjoškolski profesor, na prvom satu svojim novim učenicima u uvodu kaže: „Djeco, na ovom svijetu nema pravde“. Vjerujete li vi u pravdu?

Naravno da vjerujem. Pravda je unutarnja, moralna kategorija koja nadvisuje licni aspekt pojedinca. Nema pravde medju stokom. Ali , u svakom kukolju ima žita, pa treba djecu učiti da razvijaju kriterijume, i da vole i cijene pojedince koji se razlikuju po svom moralnom liku od pučine. Treba čuvati djecu od tog nihilizma.
 
10. Kao Mediteranac, čovjek rođen na primorju, ljubitelj mora, jedrenja, ali i ekološki aktivist godinama se javno protivite betonizaciji obale i megalomanskoj gradnji na cijelom Jadranu. Jednom ste izjavili da se plašite da će se te, koji gledaju samo kratkoročni profit, morati silom zaustavljati jer sami neće stati. No, kako kad je aparat sile na njhovoj strani?

Čeka se samo trenutak da aparat sile popizdi, gledajući raskalašna dupeta onih koje čuvaju, i upoređujući sa bijedom koju imaju kod kuće.

11. Hrvatska je jedina zemlja koja je donijela zakon o golfu kojim se štiti kao nacionalni interes, iako znam da je i crnogorska vlada ispisala nekakav strateški dokument o razvoju golfa. Kako vi gledate na golf i prateću gradnju?

Gradnja golf terena i prateći zakoni su perfidna strategija otimanja zelenih površina od države i građana, da bi vremenom postale neprikosnovena privatna svojina, na kojoj ce biti sprovedna gradnja bez kontrole.
Tehnika dvokoraka.
Strategija otimanja od naroda ne razlikuje se ni u jednoj latifundiji nastaloj raspadom SFRJ.

12. Ohrabrila me je novinska vijest iz ožujka ove godine o tome da ste legli posred Bulevara kralja Aleksandra u Beogradu i zaustavili promet u znak prosvjeda protiv sječe 329 starih platana. Pogodio me, ali i osnažio dio vijesti koji je govorio da ste pritom i zaplakali. Platane su posječene, a medije, pa i internetske portale, tada ste optužili da cenzuriraju ovaj vandalski čin, tražeći da vas se liši slobode. Zašto?

Platani su živa bića, gorostasna stabla, koja dozivljavaju svoju punu snagu tek sa 150 godina starosti, ovi mladići su imali tek 75 godina. Postojalo je puno načina da se ulica renovira, i platani sačuvaju.
Ali, vlast je svuda na Balkanu ista, dok je u opoziciji, djeluje razumna, obzirna i čovjekoljubiva, ali, kad ugazi u drugi mandat, postaje ista kao i prethodna. Samovoljna i bahata.
Tražio sam da me uhapse, da bih mogao djeci sutra da kažem da nisam bio na slobodi kada su platani padali.

13. Iako pitanje nije zahvalno, čini mi se važnim jer svi to živimo: Mislite li da će zemlje bivše Jugoslavije (bez Slovenije) uspjeti postati stabilnije ekonomske države i normalnije građanske sredine bez velikih nemira, novih sukoba i krvoprolića? (generalni je osjećaj da smo ekonomski i etički došli do dna, iako je dno vrlo relativan pojam).

Nije za svakog država. Mislim da će sve ove države postati kolonije, jer su njihovi stanovnici demoralisani. Kolonizacija je u toku, strani kapital polako preuzima sve. Ali tako je pravedno, jer dok smo bili svoje gazde, sami smo odlučili da nam socijalizam i SFRJ ne valjaju, sami smo dozvolili da se ta velika država udavi u sopstvenoj krvi. Zauzvrat dobijajući mogućnost da se opijamo jeftinim ali pristupačnim nacionalističkim lavežom.
Treba biti razuman i shvatiti da su za nas sada mnogo bolji okupatori, nego što smo bili dobri samima sebi.
Treba samo izdržati ovaj prelazni period, dok sve ne pokupuju. 

14. Bili ste prvi od glazbenika koji su prije deset godina s prostora tadašnje SR Jugoslavije došli svirati u Hrvatsku, svirajući tada na nezaboravnom koncertu u Puli u prostoru bivšeg kina Beograd. U kakvom vam je sjećanju ostao taj nastup?

Bio sam u  potpunoj paranoji. Ni članovi KUD Idioti, koji su nam bili, jedni od domaćina, nisu mogli da me urazume, da je zapravo sve u redu.
Tek nakon prvih taktova koncerta sam se opustio.
Trebao je samo neko da mi kaže da je Istra kao Boka, građanska i multikulturna, svjetlosnim godinama udaljena od seljačke mržnje posijane po plodnom tlu Balkana.

15. Kaže se da ne postoji čovjek koji je odslušao dva jednaka Rambova koncerta. (U Puli prvi put dolazite s brass sekcijom). Što pulska publika može očekivati od vašeg subotnjeg koncerta na Kaštelu, od te, kako znate reći, grupne psihoterapije?

Stvarno ne znam. Osim uvježbanog repertoara, ostalo ništa ne mogu da garantujem, improvizovana konferansa, koju publika toliko voli, zavisi od milion faktora, koji se jednostavno ne mogu kontrolisati. Ja sam ipak u srži amater.