Kada ste se 1988. godine pojavili sa svojim prvim albumom, pjesme na njemu ismijavale su neke benigne društvene pojave, da bi vremenom teme postale ozbiljnije, a Vi ih politički kritikovali kroz svoje interpretacije koje je narod uvijek rado slušao. Muzika se mijenjala paralelno sa tekstovima, od alternative, preko roka do džeza. Šta nam donosi “Oprem dobro” ?
Uvijek se osjecam kao da kradem kada shvatim da je show business, i ja u njemu, privukao vise medijske paznje nego neke druge, za nas mnogo vaznije stvari, na primer, prije neki dan je jedan hirurg, zamislite, ni imena mu se ne mogu sjetiti, napravio revoluciju tako sto je operisao majku 2 djece, mladu zenu od 32 godine tako sto joj nije otvarao lobanju, nego je kroz nos uz pomoc sonde uradio posao. Operacija je trajala 5 sati.
A u medijima se trose sati i sati, stranice i stranice prateci neke polupismene budaletine koje snimaju nekakve spotove i cd ove koji ce i ovako biti zaboravljeni za mjesec dana.
Naravno, demagoski bi bilo da sad tvrdim kako ni moj cd ne zasluzuje paznju medija. Zasluzuje, makar deseti dio od vremena koje se posvecuje tom ispraznom kitch seljakluku koji nas bomarduje sa radija , tv a i novina svaki dan.
Našim čitaocima bilo bi interesantno da prokomentarišete trenutno političko stanje na relaciji Beograd-Podgorica i da kao gra]anin Srbije, a državljanin Crne Gore kažete šta mislite o tome ko (ne)treba da učestvuje na referendumu.
Crna Gora je de fakto samostalna država od dana kad je postavljen granični prelaz kod Brodareva. Na koji nacin ce to biti i de jure, skoro da je svejedno. Ja imam crnogorsku licnu kartu, a privremeno sam prijavljen u Beogradu, tako da zapravo nemam pravo glasa u Srbiji, iako tamo zivim.
Tako ozbiljno politicko pitanje kao sto je ovo, svakako da mora biti sprovedeno po najboljim demokratskim standardima. A principi demokratije nalazu da postujemo volju vecine, drugacije demokratija gubi smisao. Ja je kao takvu nisam izmislio, ali svako drugo drustveno uredjenje se pokazalo kao gore.
Srecom, na pragu smo evropskih integracija, tako da gledano iz tog ugla, ne treba posmatrati sadasnji politicki trenutak sa mnogo strasti.
Kako se Antonije Pušić obreo u muzičkim vodama i kako je nastao “Rambo Amadeus” ?
Iz čistog zezanja. Medjutim muziku sam uvijek dozivljavao sa potpunom ozbiljnoscu.
Goran Bregović je ponovo okupio “Bijelo Dugme”. Može li to imati kakvih posljedica na muziku u ovoj zemlji?
Ne, jer se sve to savrseno uklapa u logicnu cjelinu.
Narod na Vašim koncertima očekuje ne samo dobru svirku kao kod ostalih muzičara, ve' i da ih nasmijete, ma koliko taj humor bio crn... Da li ste svjesni toga i da li Vam to predstavlja dodatni pritisak?
Narod? Radi se o pojedincima. A oni tačno znaju šta ih čeka. Nikada nisam uspio da skrenem paznju svojom muzikom na sire drustvene slojeve, mada sam puno puta pokusavao. Nadam se da cu ovim novim cd-om uspjeti.
