Na službenoj web stranici evidentirano je da si u zadnjih nekoliko tjedana svirao s bandom na Špancir festu u Varaždinu, Jazz festivalu u Kumanovu, gradskoj zabavi u Nikšiću i Danima piva u Osijeku. Znači li prisutnost na tako različitim manifestacijama da su narodne mase napokon skužile Rambo Amadeusa ili ste prešli s riječi na djela i značajno unaprijedili organizaciju posla?

I jedno i drugo. Očigledno da treba malo da napravim pauzu.

Zašto je prošlo pet godina između prethodnog studijskog albuma  „Čobane vrati se“, osim što je ulazak u vlastiti studio doveo do opuštanja i prirodno usporio proces snimanja?

Ni jedan dobar band nije izbacivao CD ove pošto poto. Pjesme što su bolje, duže traju, što se više štancuju, sve su slabije. 

U pjesmi Turbo folk dao si prilično jasno objašnjenje tog fenomena, ali unutra se nalazi i jedna neobična konstatacija. Zašto je turbo folk i „glasački listić koji omogućuje svakoj budali da ga ispravno popuni“. Ljudi koji vjeruju u demokraciju, obično vjeruju i da je ona univerzalno rješenje?

Treba nekako izbjeći opasnost da postanemo robovi mediokroteta. A ako je baš svakome ko može da drži olovku u ruci dato pravo da odlučuje o važnim stvarima za društvo onda je to vrlo neogovorno od ostalih. Malo komplikovaniji listić, prilično bi smanjio rizik od opasnosti da svi postanemo turbo folk.

Što te je, prije skoro 20 godina dovelo do naziva turbo folk? Jesi li u to doba mogao pretpostaviti dokle će se razviti taj fenomen?

Da. Nekako mi je prilično bilo jasno šta će se dogadjati sa muzikom. . Drugo ništa nisam uspio da pretpostavim.

Za razliku od prošlog albuma koji su obilježili crnjaci kao što je „Švarcwald Klinik“, „Oprem dobro“ na momente zvuči i optimistično. Jesu li se tamo gdje ti tražiš inspiraciju za nove pjesme neke stvari ipak popravile u proteklih pet godina?

Da, naravno, prilično su se popravile, otud i pojava optimističkijih tonova.
Naravno, još je sve daleko od tačke od koje treba da postanemo zadovoljni.

Uz novi album po prvi put imaš organiziranu promociju u Hrvatskoj, a još prije desetak godina si pokrio Sloveniju. Jesi li ikad razmišljao o privatnoj izdavačkoj kući ili si zadovoljan kako te prati B92?

Ne može čovijek istovremeno da pravi dobre pjesme i da se bavi biznisom.
Zato je i tokom evolucije došlo do podjele rada, jer nije svako mogao da radi sve.
B92 su jednako mali izdavač koliko ja želim da ostanem van main stream show businnesa. Imamo vrlo slične poglede na poslovnu stranu čitavog ovog
Cirkusa. Skromnost ali i samouvjerenost.

Koliko je B92 kao izdavač, a ne samo kao utjecajan medij, pomogao da se u Srbiji sačuva kontinuitet post-new wave i alter scene iz 80-ih?

Pojma nemam, ja se u nove muzičke stilove mnogo i ne razumijem,
Meni je sve osim Be Bopa i Odabrane klasike u stvari  «tandara – mandara»
Samo ponekad mi se brk nasmije kad cujem neki dobar funky groove.
Zbog toga valjda i sviram - što tada više uživam nego dok slušam druge.

Prvu svirku vezanu uz novi album imao si na Podgoričkom kulturnom ljetu? Kakav ti je danas status u Crnoj Gori u odnosu na tretman koji si imao nakon prve dvije-tri ploče?

Pa sad sam stariji, samim tim dobijam i više uvažavanja, ali to je sasvim logično, bez obzira čime se čovjek bavi. Samo ako pazi šta radi. 

Uz obilježavanje 25 godina domaćeg novog vala u Hrvatskoj se proširilo mišljenje da je to najvažnije razdoblje u povijesti ovdašnje rock muzike.
Iako si tada već imao band Radioaktivni otpad,  nisi baš bio u središtu zbivanja. Jesu li na kasnije profiliranje Ramba Amadeusa utjecali new wave bandovi ili neki koji su došli prije (Buldožer?) ili poslije njih (Elvis, Pušenje?)

Ne shvatam ja sebe baš toliko ozbiljno, ali usput ni druge. Slušam neke stare snimke iz šesdesetih, kako se jazz prašio u SFRJ, daleko smo svi  sada od tog kvaliteta.  Pa poslušajte bilo koji singl iz tog perioda i vidjećete kakvi su to majstori bili.
Najrokerskija tema čitave istorije diomaćeg r n r l  po mom skromnom misljenju tema iz serije Otpisani, koju je opet svirao Jazz orkestar. Ipak, Buldožer sam čuo na vrijeme i shvatio da i malo «pogrešna» muzika ima svoju publiku. To i Disciplina Kitshme me je veoma ohrabrilo kao muzičara. Azrin kvalitet sam tek kasnije uspio da pojmim. U to vrijeme nisam razumio mnogo. Ložio sam se na ploču Head Hunters, koju je donio stariji brat, i to sam kao majmun slušao svaki dan po sto puta.
Naravno, kvalitetna  muzika ne može da dosadi. Ja sam još daleko od tog nivoa, iako mi se ponekad čini na dohvat ruke.  

Koji su ljudi, uz opjevanog producenta Sašu Habića i urednika PGP RTB-a Đorđa Debača među prvima razumjeli poruku Ramba Amadeusa?

Novinari Vladimir Stakić, , Peca Popović, Dragan Kemer, Radoman Kanjevac, Petar Janjatović. Oni su prvi skontali o čemu se tu radi.

Jedna od najvećih gužvi u šest godina zagrebačke Tvornice zabilježena je na tvom prvom poslijeratnom koncertu. Prije rata si samo par puta svirao u Hrvatskoj, a u zadnje vrijeme možda i češće od nekih ovdašnjih popularnih bandova. Kad si shvatio da nisi osuđen na standardnu koncertnu rutu po Hrvatskoj koja rijetko ide od  Zagreba do Rijeke, Pule i Splita?

Princip ponude i tražnje, važno mi je da ne budem jeftiniji od svojih kolega koje uvažavam, čini mi se da je tako cool.
Sve dosadi, pa ću na kraju i ja.

Darko Rundek je posljednjim albumom došao do prilično jakog izdavača u Njemačkoj. Mostar Sevdah Reunion i Ljiljana Petrović sinoć su odvirali svoj premijerni koncert u Londonu. Je si li pokušavao proširiti svoju interesnu sferu na zapadu ili misliš da bi to bilo gubljenje vremena?

Nisam imao ozbiljnijih pokušaja. Sada radim na nečemu što je pravljeno da i strancima bude razumljivo. malo sam  pojednostavio sadržaj, prilagodio ga za prodaju. Pa samo ako nabodem hit u Americi mogu da kažem da sam se ozbiljno bavio popularnom muzikom. Naši su lokalni kriterijumi oštriji, ali tamo su zarade enormne. A priznajem , počeo sam da maštam o velikim parama, što sam stariji sve intenzivnije.

Kada i gdje se može očekivati zagrebačka promocija albuma „Oprem dobro“?

Pojma nemam. Kao neka ostarela prostitutka, koja je počela da bira mušterije tek kad joj je pao promet, tako i ja sad maštam o nekom finom mjestu, gdje mogu da dodju i stariji ljudi i iz udobne stolice pogledati naš muzičko scenski žongleraj.

Neizbježno političko pitanje uoči referenduma u Crnoj Gori. Možeš li prognozirati rezultat? Koliko je prisutan strah od zaoštravanja podjele na dva tabora? 

Demokratska atmosfera je ono ćemu svi moraju da teže ako žele da ih evropa ozbiljno shvati, nadam se da ce sve proći u demokratskom duhu.