Razgovarao: Almir Panjeta
Totalitarni režimi su očito u krivu kad brane slobodu govora, jer svjedoci smo da na našim prostorima mnogi godinama govore, trube, mole, i pokušavaju masama otvoriti oči i objasniti im da ništa ne valja, a opet su godinama isti ljudi na vlasti zahvaljujući izborima a ne vojnim huntama i pozicije su im sve stabilnije. Kako to tumačite?
Pa, mediji su privatizovani, napokon su vlasnici kapitala shvatili da je važno da drže medije u rukama. Sloboda govora stvara iluziju da postoji stvarna sloboda, zapravo, vlasnici kapitala su sigurniji nego ikada da su nedodirljivi. Države su siromašne, nemaju novac ni za šta, smanjuju čak i policiju, dok kapitalisti imaju sve moćnija obezbjeđenja, privatne vojske od kojih regularne policije zaziru. Tako da, zapravo, totalitarno društvo je ovo u koje je svijet ušao zadnjih 20 godina, a Balkan od skoro, kada su bogataši napokon, uzeli direktnu vlast.
Vlada Federacije BiH nedavno je najavila da će do 2018. na 51 posto BiH (koliko je FBiH) izgraditi desetine hidro i termo centrala i skoro niko se nije pobunio protiv toga. Postoji li ikakva formula po kojoj se judima u BiH ali i u komšiluku može objasniti da će uz poslove na izgradnji tih elektrana izgubiti rijeke, čist zrak i dobiti masu kojekakvih oboljenja?
Evo citata pametnijeg od mene:
"Dugotrajno robovanje i rđava uprava mogu toliko zbuniti i unakaziti shvatanje jednog naroda da zdrav razum i prav sud njemu otančaju i oslabe, da se potpuno izvitopere. Takav poremećen narod ne može više da razlikuje ne samo dobro od zla, nego i svoju sopstvenu korist od očigledne štete." Ivo Andrić .
Ministar energetike na promociji ovog plana je kazao i kako "obnovljivi izvori energije u ovom trenutku nisu prioritet, jer nismo iskoristili ni postojeće potencijale". Kakva bi sudbina stigla nekog evropskog političara da nešto slično izjavi?
Rigorozni kriterijumi ne bi ni dopustili da neko sa takvim izjavama dođe u priliku da se kandiduje za neku javnu funkciju. Ipak, u državi u kojoj nije razvijena ni osnovna infrastruktura teško je govoriti o alternativi.
Moram vas zamoliti da date komentar na još jedan biser ovdašnjih vlasti: delegacija BiH je na samit u Kopenhagenu otišla kako bi rasprodala emisione certifikate, jer je BiH jedina zemlja koja je od 1990. ("zahvaljujući" ratu) smanjila zagađenje za 35 posto, a ne sa idejama kako da toliko smanjenje zagađenja pozitivno iskoristi. Treba li ovome komentar?
Nije to ništa. Austrija, koja je sva pod šumom, kupuje od Bosne drvo, jer svoje neće da siječe. Opet, Bosna uvozi laminat, koji je stostruko skuplji od sirovine koju prodaje. Znanje je najskuplje, kao što vidimo. Treba puno truda , rada i pameti, da jedan narod stasa do tog stadijuma da može o svojim interesima da vodi računa. Neobrazovanost po pravilu vodi u siromaštvo.
"CRKVA JE TEK NEDAVNO PRIZNALA DA JE ZEMLJA OKRUGLA"
Amerika kao najveći zagađivač ne želi ratificirati Kyoto protokol, a samit u Kopenhagenu su blago rečeno "otkulirali" da ne može "kulje". Do kada će se oni ovako ponašati?
Dok skroz ne ovladaju čistim tehnologijama i sami postignu eko standarde drugima će bacati prašinu u oči, a onda će naglo okrenuti kormilo i zavesti eko diktaturu ostalima.
Iako nisu neki zagađivač, ali na spisku zemalja koje nemaju stav o Kyoto protokolu je i Vatikan. Kako to da tako mala a tako moćna zemlja koja zagovara mir&dobro ne iskoristi svoj uticaj po ovom pitanju?
Ne treba od Crkve očekivati da bude u toku. Oni su tek prije koju godinu javno priznali da je zemlja okrugla, a vjerujem da još uvijek u to nevjeruju. Podsjetiću da još nisu priznali da smo evoluirali od majmuna, iako je to neosporna naučna činjenica.
Kakva je situacija u Srbiji kad je ekologija u pitanju, a kakva u Crnoj Gori?
I dalje je dominantna preduzimačka logika u kojoj se napredak mjeri kroz izgrađene kvadrate poslovnih prostora i šoping molove. Još se slabo razumije šta je to održivi razvoj. Uprava Beograda je sebi dozvolila da posječe 400 gorostasnih platana zasađenih 1925. godine, zbog "renoviranja" ulice - to je očigledno svjetlosnim godinama daleko od ekološke osviještenosti. U Crnoj gori se grade ogromni turistički kompleksi, ruinira se prirodni prostor, sve u nadi da će u te privatne betonske distrikte da nahrle horde bogatih turista i da donesu enormni profit. Vrlo naivno poimanje biznisa rekao bih.
Pokušaj da se spasu platani u Bulevaru sveo se na to da ste vi izašli na cestu i legli, ali nije bilo nikoga da vas slijedi u tome i platani su posječeni. Činjenica je da ljudi na ovim prostorima nisu spremni zauzeti se čak ni za neke stvari koje smatraju mnogo bitnijim od drveća. Kako tumačite to da je nekada revolucionaran narod postao toliko pasivan?
"Dugotrajno robovanje i rđava uprava mogu toliko zbuniti i unakaziti shvatanje jednog naroda da zdrav razum i prav sud njemu otančaju i oslabe, da se potpuno izvitopere. Takav poremećen narod ne može više da razlikuje ne samo dobro od zla, nego i svoju sopstvenu korist od očigledne štete." Ivo Andrić . Ovaj citat je odgovor na mnoga pitanja.
Kazali ste da prijateljima kao poklon nosite štedljive sijalice. U kolikoj mjeri ih prihvataju?
Ispostavlja se da su štedljive sijalice gore i otrovnije od normalnih, čovjek stvarno ima sve više teškoća da razluči ekologiju od surovog biznisa. Danas se iza ekologije krije mnogo hoštapleraja. To sa neonskim sijalicama, koje fakat troše manje, ali se za njihovu proizvodnju potroši mnogo više, i koje su neosporno opasne po okolinu je tipičan primer.
Nerijetko pročitam kako se "u posljednje vrijeme" bavite ekološkim temama. Međutim, pjesma "Beton" mnogo ranije je bila ekološki angažovana. Čini li Vam se danas, mnogo godina poslije, da su se mnoge crne prognoze iz te pjesme počele ostvarivati?
Stvar je jednostavna: Demokratija je diktatura glupih, jer su oni u većini. Svijet se pretvorio u brod budala koji hrli u provaliju. Korijenite promjene su nužne, prije svega u moralu, a onda dalje. "Ne zagađuj " bi trebalo da postane prva božija zapovijest, ukoliko i sam Bog ne želi da se udavimo u sopstvenim govnima.
Šta može spasiti svijet?
Prihvatanje novih, strožijih moralnih normi je neophodno. Bez toga džabe ovladavanje novim tehnologijama, jer će trka za profitom uvijek pokvariti svaku dobru namjeru. Čovječanstvo, ovako nisko, nesolidarno, pokvareno, bahato, strašljivo, lažljivo, zaslužuje da nestane. Čast izuzecima. Njihova je slava.
Kako vidite planetu za deset godina?
Svakako manje bezbrižnu nego sada.
Šta još, osim nebrige ljudi za okoliš, muči RASMC-a?
Muči me puno toga, najviše kako da moja djeca u ovom ambijentu postanu kvalitetni ljudi i pronađu pod sve sivljim nebom svoj kutak.
Koliko pored svega imate vremena za muziku?
Muzika je za mene terapija.
"USKORO ĆE SE UKINUTI PRIVATNI HARD DISKOVI"
U pjesmi Urbano napravili ste jedan precizan presjek današnjeg društva. Da li je bilo negativnih reakcija od onih koji su se eventualno u svemu prepoznali?
Boli njih k.... za pjesme, dok god im se ne smanjuje profit.
S piratima se kod nas nema smisla boriti, Edo Maajka je svojevremeno najavljivao da će sam izdati piratsko izdanje i prodavati ga na pijaci, kako vi vidite budućnost muzičke industrije? Vani su počeli prodavati pjesme po 10 centi, ali sumnjam da i to kod nas može proći...
Živim od koncerata, uživam u svirkama, volim da pravim show pred ljudima. Od toga živim. Živi koncert i ta atmosfera ne može se prenijeti ni preko najsofisticiranijih medija, tako da nisam preokupiran tim problemom. Ubrzo, kada budu ukinuti privatni hard diskovi, kada sve bude centralizovano, uvešće se i red u toj oblasti, ali to će donijeti mnogo drugih nevolja.
Nedavno se u medijima u Srbiji pisalo kako turbo-folk propada. Koliko tu ima istine?
Ne propada, nego su ljudi koji pišu za novine postali turbo folk, pa im više ništa ne bode oči. Kad imate turbofolk kriterijume, onda turbofolk ni ne vidite, mislite da je sve normalno,.
U pjesmi jasno kažete "ja nisam izmislio turbo-folk, ja sam mu samo dao ime". Ima li još onih koji vas označavaju kao tvorca turbo-folka i koliko vas to nervira?
Ne nervira me. Kriv sam koliko i Einsteinovo e = mc 2 za atomsku bombu.
Turbo folk je medijska slika liberalnog kapitalizma, tu je moja anticipacija nebitna.
